Dugogodišnja RTL-ova istraživačka novinarka Marijana Čikić djelom je autorskog tima dokumentarnog serijala 'Dosje Jarak'. Četvrtu epizodu, ujedno i posljednju prve sezone, gledatelji će moći pogledati u četvrtak, 15. veljače u 22.30 na RTL-u ili dan ranije na platformi Voyo, a RTL-ovi profesionalci bave se mučnim zločinima koje je počinio pokojni general Ivan Korade i te 2008. godine mnoge obitelji zavio u crnu. Marijana je ta koja je istraživala cijeli slučaj, provela sate i sate na terenu, ali i priznaje - povezala se s tragičnim ljudskim pričama. To su ljudske sudbine za koje se nadamo da ćemo ih samo gledati u filmovima, no nažalost, nešto takvo dogodilo se i u našem susjedstvu. 

Koliko dugo ste snimali epizodu o generalovom zločinu?

Na ovo pitanje najbolje je odgovoriti ovako - snimali smo toliko dugo da smo prošli temperature od 35 do 0 Celzijusa. Što se tiče ove epizode, počeli smo je snimati u vrijeme kad smo završavali ubojstvo Ive Pukanića i već bili na pola puta snimanja ubojstva Ivane Hodak. Svašta nam se putem događalo, od toga da su sugovornici otkazivali do toga da nam se kvario automobil. I još poneka komplikacija između. Ali na kraju se sve isplatilo što će gledatelji moći vidjeti u četvrtak u 22.30 na RTL-u. 

Koliko dugo je trajala faza istraživanja?

Istraživanje u ovakvim emisijama stvarno traje dugo i to jednostavno ne može drugačije ako želite dobar proizvod. Jer to nije samo - sjedi za računalo i guglaj. To su odlasci na razne sudove, čitanja na stotine stranica raznih spisa, razgovaranje s brojnim akterima, hodanje po selima, gradovima i na kraju selektiranje i potvrđivanje svih prikupljenih informacija. Meni je to najdraži dio ovog procesa. 

Otkud ste krenuli s istraživanjem kada ste odlučili da će se Dosje Jarak baviti generalovim zločinom?

Krenula sam od toga da sam uzela službeni auto i krenula u Zagorje. Jer prije nego što se zakopamo u fakte moramo biti sigurni da imamo ljude koji će o tome govoriti. Pritom prvenstveno mislim na obitelji žrtava. Njihova emocija nosi svaku od naših priča. Ostale sugovornike je puno lakše naći jer nisu toliko emotivno vezani za tu tragediju. 

U epizodi imate emotivne ispovijesti, kako je to prolaziti sa sugovornicima?

To je stvarno jako teško. Ja se uvijek svima njima, a sad ću to učiniti i javno, ispričavam na tome što smo im vratili natrag tu emociju i što zbog nas to ponovno proživljavaju. Ali, uglavnom dobijem iste odgovore - mi s tim živimo svaki dan. Na kraju najčešće svi zajedno plačemo jer su to stvarno strašne tragedije. I nema te riječi utjehe koju možete dati majci koja je izgubila dijete. Možemo se jedino potruditi da budemo obazrivi i puni poštovanja zbog hrabrosti da stanu pred naše kamere i progovore o najgorem događaju njihova života. 

Što vam je bilo najteže snimajući epizodu o generalu Korade?

Najteže mi je bilo gledati te ljude kojima život više nikad neće biti isti. Sjećam se kad sam prvi put ušla u kuću Hudićevih i sjela s mamom Ivankom. To je jedna toliko divna žena kojoj je Korade ubio najmlađeg sina.  Ona sjedi pored mene i priča mi sve. Ja slušam i plačem. Jer ne možeš na to ostati hladan. Tad mi je bilo čudno što ona nije pustila suzu. Kasnije, kad smo se kroz dane i dane snimanja dosta zbližile mi je rekla da bi voljela zaplakati, ali da jednostavno ne može. U njoj je sve puklo. To me je baš dotuklo. 

Dokumentarna epizoda donosi ispovijest i Marija Koradea. Kako ste njega uspjeli nagovoriti da sjedne pred kamere?

S Marijem, odnosno s obitelji Ivana Koradea je bilo dosta teško pregovarati. Prvo sam stupila u kontakt s njegovom mamom Ljiljanom. Bila je gruba i oštra, ali meni je to bilo razumljivo. Cijela je obitelj nabijena na križ zbog nečega što je napravio njezin suprug. Kao da im već sama ta muka nije bila dovoljna, gazili su ih i ljudi i mediji. Čule smo se nekoliko puta, pa mi se više nije javljala, pa bi odgovorila, pa se opet ne bi javila. Dok me jedan dan nije nazvao Mario. Dogovorili smo se da popijemo kavu i da mu objasnim zašto je važno da netko od njih progovori. S obzirom na njegovu dosadašnju reputaciju, Jarak i Dario su mi nudili da idu sa mnom, ali odbila sam. Jer jako je važno uspostaviti povjerenje sa sugovornicima. I njemu je teško. I on je izgubio oca. Važno je reći da mu je tad bilo tek 18. godina. Na neki način i on je žrtva. Neću otkrivati previše detalja. Čut ćete njegovu priču i sami donijeti svoj sud. Ja mu samo želim zahvaliti na povjerenju koje nam je dao. 

Andrija Jarak je rekao kako ste imali problema s pronalaženjem sugovornika. Ljudi se i dalje boje prezimena 'Korade'?

Da, baš ta Marijeva reputacija blokirala je mnoge naše sugovornike. Recimo, gospođu Zlatu Rabuzin koja je preživjela Koradeov pohod. Nije me htjela ni čuti ni vidjeti, ali smo se na kraju ipak našle. Ispričala mi je sve detalje, ali na kraju se ipak povukla jer ima djecu, unuke i boji se. Ne zbog sebe. Zbog njih. Razumijem je. I hvala joj na vremenu koje je izdvojila i na nekim ključnim informacijama koje su nam pomogle u građenju priče. 

Bilo je još sugovornika koji su nam svašta ispričali, ali nisu se htjeli snimati. Puno je takvih i bez obzira na to što ih nemamo pred kamerama bili su korisni. 

Novinarstvom se bavite više od 25 godina. Sjećate li se vi, u profesionalnom smislu, te 2008. godine i ubojstava u Zagorju?

Sjećam se, kako ne. Tad sam radila u mozaičnom programu HRT-a pa se nisam bavila takvim pričama, ali ta 2008. je bila baš krvava. Korade, Pukanić, Hodak. Strašne priče. Teške i ljudski i novinarski. 

Ovo je zaista mučna priča. Možete li emocije staviti po strani? Kako im se uopće oduprijeti?

Ne mogu ih staviti po strani, ali mislim da ni ne trebam. Jer mi od tih ljudi trebamo povjerenje. A nećemo ga dobiti ako nismo autentični. Ja sam takva da me ljudske sudbine diraju. I ne želim to skrivati. Na kraju krajeva s tim ljudima, dok snimamo epizodu, provedemo jako puno vremena. Osjeti se svaka emocija. I prava i kriva. Ako im pristupiš iskreno i otvoreno dobit ćeš natrag isto. A na kraju ćeš dobiti dobar proizvod. 

Gledateljstvo je nahvalilo dosadašnje epizode. Jeste li očekivali pozitivan odjek oko vašeg dokumentarnog serijala?

Bit ću apsolutno neskromna - jesam. Andrija Jarak je čovjek iz naroda. Njega ljudi obožavaju i cijene. Nakon što im je svaki dan bio u dnevnom boravku, odjednom je nestao i znala sam da će svi jedva čekati da vide što je to radio i zašto je nestao s ekrana. Vratio se u formi i formatu koji je skroz suprotan od onoga što im je dotad nudio, ali opet je na svom terenu. Što se Darija Todorovića tiče, on je pritajeni TV genijalac i znam da ono što on zamisli može biti samo odlično. A kad znaš koja muka i trud je uložena u projekt, jednostavno sam znala da će se to sve odraziti i na gledanost i na komentare. 

Što dalje spremate što se tiče Dosjea Jarak? Kojim ćete se slučajevima dalje baviti?

Pripremamo razne zanimljive teme, ali prerano je da otkrivamo detalje. Mogu samo reći da ćemo biti jednako zanimljivi i da jašemo i dalje na tom true crime valu. 

Samo, imajte strpljenja. Ovo nije reportaža za dnevnik. Ovo je dokumentarni film. Tih sat vremena nastaje mjesecima. A vaše reakcije nam govore da to znate cijeniti. 

Posljednju epizodu prve sezone 'Dosjea Jarak' na RTL-u, 15. veljače od 22.30 sati! 24 sata ranije, gledatelji 'Dosje Jarak' mogu pogledati na streaming platformi Voyo!

POGLEDAJTE BONUS VIDEO IZ 'DOSJEA JARAK':