U ranu zoru tog 4. kolovoza 1995. na gotovo 700 kilometara dugoj bojišnici krenula je najveća vojna akcija u hrvatskoj povijesti.
Darko je tada već četiri godine bio s vojskom. Kao dragovoljac 1991. je sa Svetog Duha gdje i danas radi - otišao na bojište kao pripadnik saniteta. Večer uoči akcije spakirao je stvari, pa ujutro s postrojbom krenuo put Siska.
"Nismo praktički ni znali šta će se događati sutra. Ipak je to bila jedna tajna operacija na neki način. Ponosan sam na svaki dan proveden uopće u Hrvatskoj vojsci, a pogotovo na Oluju!", govori rukovoditelj odjela u Službi uslužnih djelatnosti KB Sv. Duh Darko Vučko.
Zrakoplovima su uništavane neprijateljske veze, topovi su napadali vojne ciljeve, a hrvatske snage krenule istodobno iz 30 pravaca. Za akciju je bilo spremno gotovo 200.000 vojnika - u borbama je sudjelovalo njih 130.000. Već prvog dana prodrli su između 5 i 15 kilometara u okupirani teritorij.
Knin im je bio kao na dlanu - među prvima u grad je ušao i ekonomist Stipe iz Sinja. I danas je došao u Zvonimirov grad.
"Znali smo, samo smo čekali jedan trenutak kad će više, jer to je bilo jedno očekivanje. Svaki dan smo bili na izviđanju, kad je došla zapovijed sve je bilo lakše", priznaje branitelj iz Sinja Stipe Efendić.
Uskoro se i na kninskoj tvrđavi zavijorila hrvatska zastava. A stigao je i predsjednik Tuđman!
U 84 sata Hrvatska vojska oslobodila je 10 tisuća četvornih kilometara. Život je izgubilo 174-ero branitelja, više od 1400 je ranjeno. Pod okupacijom je ostala Istočna Slavonija i Baranja.
Na branitelje je bila ponosna cijela Hrvatska. Godine prolaze, no ponos ipak ne blijedi iako se ovih heroja većina sjeti samo u ovo vrijeme godine.
