RECENZIJE: Blur, Susan Boyle, Gatuzo

BLUR: All the People (EMI/Dallas)

Kompilacija "Midlife: A Beginner's Guide to Blur" napumpala je iščekivanje velikog reuniona slavne britpop četvorke i otkrila novim klincima na što su devedesetih otkidala njihova starija braća, a ovaj dvostruki live album, snimljen na trijumfalnom koncertu u Hyde Parku, simbolično zatvara Blurovo poglavlje britanske indie povijesti te članovima grupe pruža priliku da posljednji pozdrav upute i onima koji nisu uhvatili niti jednu od njihovih povratničkih svirki.

Baš kako dolikuje pravom koncertnom albumu, "All the People" je sačuvao malo prljavštine i dopustio da neke pjesme publika doslovno oduzme bendu.

Na "Song 2", primjerice, Damon Albarn je samo jedan od desetak tisuća onih koji urlaju kao da nema sutra, zaglušujuće ovacije koje prate svaki povratak na bis dirnut će vas i u polumraku spavaće sobe, a čak i samo usputni poznavatelji Blura zažalit će što te večeri nisu gledali i slušali "Parklife", "Tender", "End of the Century" i "Chemical World".

Ponovno okupljanje konačno je izgladilo odnose između nekoć velikih prijatelja Albarna i gitarista Grahama Coxona, a svima nama omogućilo da se još jednom uvjerimo kako je Blur bio i ostao bend koji je u glazbi pokušao skoro sve te u većini slučajeva iz svojih transžanrovskih eksperimenata izlazio s novim remek-djelom onog tipično engleskog rocka u kojem rame uz rame stoje Kinksi, Beatlesi, The Jam i munjeni Syd Barrett.

SUSAN BOYLE: I Dreamed a Dream (Sony/Menart)

Najveću glazbenu priču protekle godine nisu ispričali ni MTV, ni trendy radijske postaje, ni lovci na talente diskografskih mogula već jedna od bezbrojnih emisija koje diljem svijeta svakodnevno pokušavaju pronaći pjevače, plesače i druge anonimuse spremne da učine doslovno sve kako bi se dokopali onih mitskih 15 minuta slave.

Neugledna kućanica iz britanske zabiti zapjevala je "I Dreamed a Dream" i do kraja pjesme postala planetarno poznata. Show je završio, a Susan je ispunila svoj san dugosvirajućim prvijencem na kojem je njen anđeoski glas zamijenio one Micka Jaggera, Monkeesa ili prigodničarskih zborova angažiranih da uveličaju blagdanske ili društvenopolitičke svetkovine izvedbama "Silent Night" ili "Amazing Grace".

Smješten između piano-popa i komercijalnijeg ogranka vokalnog jazza, debi Susan Boyle nadmašuje bilo koje izdanje dosadašnjih pobjednika srodnih natjecanja, ali izvan tog konteksta ne predstavlja mnogo više od simpatične glazbene vježbe, nedovoljno kvalitetne da joj osigura zvjezdani status i kada počne nova sezona "Britain's Got Talenta".

GATUZO: ! (Dancing Bear)

Zagrebački garažni tandem Gatuzo znatno je napredovao u odnosu na dvije godine stari "Noge, ruke, glave" i svojim drugim albumom ozbiljno nametnuo kandidaturu za sam vrh B-lige hrvatskog rock'n'rolla.

Drugim riječima, njihove pjesme neće im donijeti veliku lovu i pune dvorane, ali će dodatno zacementirati njihov status koncertne atrakcije, benda uz koji znate da ćete, uz poneko pivo previše, ugodno ubiti večer u nekom zadimljenom klubu.

Zvuk na "!" djeluje neusporedivo punije, premda u lošijim trenucima još uvijek zvuče kao da ih je basist napustio u trenutku kad su putovali prema studiju. Tekstualnih nespretnosti također su se manje-više uspjeli riješiti i zamijeniti ih klasičnijom garage-rock poetikom, a da ih polako možemo početi smatrati i skladateljima dokazali su s "Na pola puta", "Samo čovjek" i "Panikom", zaista fenomenalnom pjesmom o kakvoj današnje Majke, primjerice, mogu samo sanjati.