RECENZIJE: Pavement, F. Dangerfield, L. Champion

PAVEMENT: Quarantine the Past (Domino)

Kompiliranju 23 uspješnice iz čitave karijere lo-fi kraljeva Pavement naprosto se mora uputiti uobičajeni prigovor da je riječ o izdanju čiji je jedini cilj nabrzaka opravdati povratničku turneju za koju kalifornijski bend upravo vrši posljednje pripreme. S druge strane, ekipe Stephena Malkmusa i Scotta Kannberga nije bilo više od 10 godina pa nije zgorega današnjim klincima otkriti odakle inspiraciju crpe sastavi poput Shinsa i Von Bondiesa.

Iako sasvim opravdano svrstavani u lo-fi ogranak američkog indieja koji je obilježio prijelaz osamdesetih u devedesete, Pavement su svojim nekontroliranim naletima feedbacka i raspadnutom strukturom pjesama podjednako nalikovali i suvremenicima poput Pixiesa i Dinosaur Jr.-a.

Također, dosta pjesama na "Quarantineu" ("Frontwards", "Range Life", "Spit On a Stranger") jasno pokazuje kako su na autorski rukopis Malkmusa i Kannberga najveći utjecaj ipak izvršili post-punk čudaci tipa The Fall i Television Personalities.

Nepogrešiv osjećaj za pisanje zaraznih melodija i refrena, međutim, Pavement je uspio ne samo odvojiti od spomenutih uzora, već u konačnici učiniti i mnogo utjecajnijim od bendova koje su toliko željeli kopirati.

FYFE DANGERFIELD: Fly Yellow Moon (Polydor)

Predvodnik londonskih Guillemotsa Fyfe Dangerfield na svom je samostalnom debiju zadržao njihovu sklonost guranju svega i svačega u klasičan pop zvuk, što je, kao i u slučaju matičnog mu benda, rezultiralo žanrovskim koktelom u čijem ćete okusu uživati tek povremeno.

Kada se zadrži u okvirima piano-popa, Fyfe je skladatelj usporediv s najvećima, no sjaj "žutog mjeseca" opasno je oslabljen folk debaklom "Firebird" i šlageraškim nebulozama poput "She Needs Me".

"Fly Yellow Moon" bez ikakvih je izmjena mogao biti objavljen kao četvrti album Guillemotsa, što znači da će ga fanovi tog multinacionalnog pop kvarteta objeručke prihvatiti kao nadomjestak dok čekaju regularna izdanja svojih miljenika.

U direktnoj usporedbi, pak, Dangerfieldov je prvijenac  zahvaljujući briljantnim "Faster Than the Setting Sun" i "Barricades" znatno superiorniji svemu što su napravili Guillemotsi pa možemo zaključiti kako mu ostatak benda u osnovi više nije ni potreban.

LIGHTSPEED CHAMPION: Life Is Sweet! Nice To Meet You (Domino)

Ako niste imali prilike provjeriti tri godine stari "Falling Off the Lavander Bridge", već oko sredine uvodne "Dead Head Blues" nećete vjerovati da iza tog predivnog komada akustičnog folka stoji nekadašnji lider bezvezne eksperimentalne rock skupine Test Icicles.

Gašenje iste probudilo je inspiraciju Devontea Hayesa koji se, pod pseudonimom Lightspeed Champion pretvorio u jednog od interesantnijih baroque pop autora današnjice.

Na svom drugom albumu svoj je izričaj odlučio učiniti znatno eklektičnijim te se više nego uspješno uhvatio u koštac s već spomenutom folk akustikom, raskošnim aranžmanima ("I Don' Want To Wake Up Alone") pa čak i epskim Motown brojevima poput "Faculty Of Fears".

Njegov najveći nedostatak, relativno ograničene vokalne sposobnosti, ovdje su se neočekivano pretvorile u prednost pošto "Life Is Sweet" upravo zbog njih ni u jednom trenutku ne postaje pretenciozan i neprohodan.