RECENZIJE: Gorillaz, Madonna, Nova

GORILLAZ: Plastic Beach (EMI/Dallas)

Poslije uspješno odrađenog comebacka Blura Damon Albarn vratio se svom animiranom alter-egu i na novom albumu Gorillaza ugostio zaista nevjerojatnu postavu suradnika.

Našlo se tu mjesta za stare punkere (Lou Reed, Mark E. Smith, Mick Jones, Paul Simonon), soul pionire poput Bobbyja Womacka, hip-hop zaslužnike tipa De La Soul i Snoop Dogg pa čak i za jednog indie frika, Gruffa Rhysa iz velških opičenjaka Super Furry Animals.

Velik broj navedenih gostovanja možemo smatrati ispunjenjem Albarnovih dječačkih  snova (tko ne bi želio da mu polovica Clasha svira na albumu?), pogotovo ako uzmemo u obzir da su najbolji trenuci "plastične plaže" oni na kojima je sve vokale odradio sam ("On Melancoly Hill", "Broken").

Iznimka su tek "Glitter Freeze", koja se po razini umobolnosti može mjeriti sa bilo čime što je Mark E. Smith snimio sa The Fall, i prvi singl "Stylo", fantastičan komad svemirskog funka s nevjerojatno kul Womackovim uletima.

"All-star" ekipa povremeno potpisuje i pjesme koje su daleko ispod renomea njenih članova ("Welcome To the World Of Plastic Beach", "Some Kind Of Nature"), no u konačnici ipak vrlo dobar album.

MADONNA: Sticky & Sweet Tour (Warner/Dancing Bear)

Staroj Maddie očito više nisu dovoljne zarade od albuma i turneja pa koncertna izdanja objavljuje jednom godišnje.

DVD snimka nastupa iz Buenos Airesa zagriženim će fanovima biti interesantna prvenstveno zbog "behind the scenes" dodataka i donekle im nadoknaditi što te večeri nisu bili uz svoju "božicu".

Problem se, međutim, krije u audio polovici izdanja koje, kad mu oduzmemo sliku, najčešće djeluje kao kolekcija uspješnica s posljednjih albuma snimljena na nekom starom kazetofonu. 

Jedini razlog zbog kojeg vrijedi upamtiti disk pod nazivom "Sticky & Sweet Tour" krije se u "Human Nature" i "La Isla Bonita" koje su na stageu doživjele prilično upješan facelifting. To se ponajprije odnosi na ovu prvu, čija classic rock finale stidljivo najavljuje da pop-kraljica svoju mirovinu ipak ima opravdanja odgađati još neko vrijeme.

NOVA: Hunted (Globetunes)

Đakovačka Nova u devedesetima je imala nemoguću misiju: dance zvijezdama preoteti publiku art-rockom pjevanim na engleskom jeziku!

Kakav-takav tržišni feedback postigli su tek nakon "prijevoda" i hita "Drugi svijet", no ni promjene u glazbenom ukusu hrvatske mladeži i povećani interes za neke naizgled urbanije note nisu ih uspjeli ustoličiti na itekako zasluženim pozicijama (na žalost, pametni rock sastavi na ovim prostorima nisu u modi još od dana Džonija Štulića).

Poučeni ranijim iskustvima, svoj su comeback usmjerili na Europu i za njemački Globetunes objavili presjek najboljih pjesama koji bez problema "mete pod" većinom ovdašnje konkurencije. 

Mario Šulina & Vjekoslav Valetić, kreativno-izvođačka jezgra Nove, sa zapanjujućom se lakoćom kreće od akustičnog folk-rocka do REM-om inspirirarnog popa, povremeno skrećući sa svog glazbenog putovanja u neke modernije žanrove kao što je trip-hopom obojana "One Step".

Preslušavanje "Hunteda" nedvojbeno će pobuditi optimizam, no realno ostaje veliko pitanje koliko daleko može dogurati bend iz Đakova na europskoj sceni koja srodne sastave izbacuje gotovo svakodnevno. Nadajmo se, barem do razine Bambi Molestersa.