Zabava
Elektronski punk i onemoćali Billy Idol
Rocka na drugom danu T-Mobile Inmusic festivala gotovo da nije bilo, no zato su na svoje došli ljubitelji indie elektronike.
Drugi (ili prvi regularni) dan petog Inmusica protekao je u znaku
potpune dominacije elektronskih nad rock bendovima, što i ne čudi
uzmemo li u
obzir da je najjači adut ovih drugih bio odavno isluženi Billy
Idol.
Od jakih imena prva je na stage izašla Morcheeba koja se s ponovno pridruženom Skye Edwards predstavila kao solidan pop bend čija kombinacija slatkastih refrena i laganog trip-hop groovea nakon nekog vremena ipak postaje malo dosadna.
Audio Bullys u minimalističkoj postavi (DJ i reper) naprosto su morali biti stavljeni u neki noćni termin i na neku manju pozornicu, pošto za headlinere zvuče previše prazno i izgubljeno.
LCD Soundsystem nametnuo je svoju kandidaturu za prvo ime petog
Inmusica - kroz nešto više od sat vremena svirke James Murphy i
ekipa s lakoćom su pretvarali post-punk Falla i Talking Headsa u
nabrijani rave party i podsjetili okupljene koliko će im
nedostajati ako se najave o
raspadu pokažu istinitima. !!! je manje-više napravio istu stvar,
no u izravnoj usporedbi ipak su ostavili ne˙to slabiji dojam,
jednostavno zato što nemaju pjesmu jačine "Daft Punk Is Playing
In My House" i "Losing My Edge".
Negdje oko polovice njihovog seta, na susjedni je stage izašao jedan od simbola 80-ih i tada popularnog MTV rocka, otužno "izbotoksirani" Billy Idol. Iako je danas znatno bliži žapcu Kermitu nego ozbiljnom glazbeniku, nekadašnji punk prvoborac koncert je započeo iznenađujuće korektno, izvedbama prašnjavih hitova poput "Dancing With Myself" i "Eyes Without A Face".
Energije mu nije nedostajalo, no poslije tolikih godina ipak je malo tužno gledati njegovo kreveljenje, pogotovo uzmemo li u obzir da se približio šezdesetoj.
Središnji dio koncerta, na kojem je izveo nekolicinu pjesama svog
prvog benda Generation X, bio je neizdrživo monoton, a dojam su
dodatno kvarile "guitar hero" šablone starog mu sidekicka Steveja
Stevensa. "Rebel Yell" i "White Wedding" su donekle izvukle
cijelu priču, ali više je nego očito da je vrijeme kada je Billy
bio Idol daleko iza
nas.

Komentari
Reci što misliš!