Spar
Dehidracija hrane: učinite prehranu još zanimljivijom i ukusnijom
Thinkstockphotos.com

novosti

raw food

Dehidracija hrane: učinite prehranu još zanimljivijom i ukusnijom

Kad zaplovite u svijet sirove prehrane, vjerojatno ćete osim posjeta nekoj od radionica, započeti vlastito istraživanje, pretragu po Googleu i edukaciju.

Slijedi otkrivanje novih namirnica, starih pripremljenih na nov način, nove kombinacije te novi kućanski uređaji i pomagala. Štednjak vam više neće biti potreban, ali novi pomagači s vremenom će ući u vaš život i na vašu kuhinjsku ploču.

Blender, kao prvi izbor od uređaja, više nije nikakvo čuđenje u svijetu, kao što je možda bio prije desetak godina kada je Victoria Boutenko (naravno, ne prva) posijala sjeme zelene prehrane i u blenderu miksala voće i povrće u zdrave smoothieje. U svojim domovima rabe ga i u njegovim miksanim darovima uživaju već mnogi.

Prije ili poslije, naići ćete na recepte koji zahtijevaju dehidriranje. Na primjer, taj famozni čips od kelja o kojem se priča. Ili sirove palačinke čije se kore dobivaju dehidriranjem smjese od banana pa ispune šumskim voćem ili namazom od sirovog kakaa. Kada krenete dublje u sirovojedstvo te se nakon sokova i slastica odlučite pripremati kruh, krekere, burgere i druga slana jela ili za pripremu sirove zimnice, bit će vam potreban dehidrator. Uhodavanje možete započeti sušenjem u pećnici, ali računajte na veliku potrošnju struje koja je upotrebom dehidratora ipak manja i svedena na potrošnju jedne žarulje.

SAČUVATI PLODOVE NAKON ŠTO IM PROĐE SEZONA
Jedan od postulata sirove prehrane je hraniti se što više namirnicama koje rastu u vašem okruženju, i to u doba kada je to prirodno za njih. Naravno, to ne isključuje povremeno uživanje u egzotičnom voću ili superhrani, ali glavnina bi trebala biti lokalnog podrijetla. Plac je odličan izvor namirnica, s time, naravno, da su proljeće i ljeto bogatiji svojim darovima. Zima nam donese neke nove namirnice, ali ipak ostajemo uskraćeni za puno prekrasnog voća i povrća.

Sušenje hrane nije nova aktivnost, potječe iz davnih vremena kada su ljudi tražili načine kako sačuvati namirnice. Suvremenije i brže metode očuvanja hrane poput zamrzavanja, konzerviranja i pasterizacije, potisnule su sušenje u drugi plan. Ipak, unatoč današnjoj tehnologiji, sušenje je i dalje jedan od najsigurnijih načina konzerviranja hrane i odlično čuva njenu hranljivu vrijednost i okus. U sirovojedstvu, uz klijanje, mariniranje, fermentaciju i zamrzavanje, sušenje je odličan način stvaranja zaliha namirnica, ali i pripreme svakodnevnih obroka.

Uklanjanjem vlage onemogućava se razvoj mikroorganizama (poput gljivica kvasca, plijesni ili bakterija). Naime, svježe namirnice biljnog podrijetla sastoje se od 80 do 90 % vode, a bakterije i mikroskopski sitne gljivice na kožici ploda na normalnoj temperaturi se razmnožavaju te izazivaju fermentaciju i truljenje. Smanjimo li vlagu u plodu na manje od 15 do 20 %, zaustavit ćemo razvoj mikroorganizama pa će namirnice trajati dulje.

SLAĐE, UKUSNIJE, S VIŠE VLAKANA I NUTRIJENATA
Uz to, namirnice zadržavaju čak i pojačavaju prirodnu aromu, okus i miris, a one slatke često pojačavaju slatkoću. U odnosu na svježu hranu, mnoge dehidrirane namirnice poput, na primjer, marelica imaju jači i slađi okus. Sušena hrana je često hranjivija! Sušenje čuva važne hranljive supstancije koje se termičkom obradom gube. Sadržaj željeza i kalcija u suhom voću veći je nego u svježem pa je idealno kao namirnica u dječjoj ishrani. Dehidrirano voće u pravilu sadrži više vlakana koja pomažu u regulaciji probavnog sustava i detoksikaciji organizma nego svježe voće iste težine. Jedna šalica sušenih marelica sadrži 6,5 g vlakana, a ista količina svježih 3,1 g, a količina vitamina A poveća se sa 2600 IJ na 7000 IJ. Sušeno voće poput suhih smokava, borovnica, grožđica, datulja, marelica i brusnica, odlično je i zdravo sladilo. Gljive, pak, nakon sušenja uglavnom obiluju proteinima, antioksidansima, vitaminima i željezom.

EXCALIBUR, SEDONA, GORENJE, KVADRATNI, KRUŽNI...
Ako sirovojedce upitate za izbor dehidratora, najčešće ćete, barem kod nas, čuti naziv: Excalibur. Cijene mu se kreću od 1600 do 4000 kn, ovisno o materijalu od kojeg je izrađen (plastika ili metal) te veličini i broju ladica koje ima. Negdje u istom rangu je i Sedona (2900 - 3900 kn) sa sličnim performansama i cijenama, u ovisnosti o veličini i broju ladica. Razlika je u tome što je Sedona digitalni uređaj, a Excalibur mehanički, a Sedona ima dva ventilatora, što pruža mogućnost sušenja samo dijela jedne ladice. Posjeduje i noćni režim rada koji usporava ventilator i čini ga tišim. Excaliburova prednost je u tome što ga možete odabrati u metalnom ili plastičnom izdanju i to što, na primjer, onaj s devet ladica ima veći kapacitet od Sedone s devet ladica. No kako ima jedan ventilator, ponekad ćete morati okrenuti ladicu za 180 stupnjeva da bi ravnomjerno posušili deblje komade (primjerice, rajčice). Excalibur je američki proizvod s desetljećima tradicije, a Sedona južnokorejski, nastao kao želja za unapređenjem Excalibura i odgovor je na pritužbe i nedostatke koje su registrirali njegovi korisnici i chefovi. Oba se otvaraju s prednje strane i suše ujednačeno i temeljito, kako krekere i kruščiće, tako i voće i povrće.

Ako razmišljate o nabavi, proučite i ponudu Biosec aparata (od cca 1600 - 4000 kn). U višem cjenovnom rangu (4800 kn) prezentira se i korejski LEQUIP IR D5, dehidrator hrane tehnologijom sunca (infracrvenim zrakama) i ventilacije, te Omega dehidrator s pet ili devet polica (2800 kn).

U ponudi su i puno jeftiniji okrugli dehidratori (cca 500 kn) s ventilatorom na dnu i ladicama s rupom u sredini kroz koju cirkulira zrak. Osim što im je snaga manja, nedostatak im je i gubitak prostora zbog oblika. Ako niste sigurni koliko dugo će vas ljubav prema sušenju držati ili ste ograničeni budžetom, ovaj uređaj nije loš za početak. Dobro je obratiti pažnju da uređaj, ako je plastični, ne sadrži stiren i ne proizvodi štetne plinove, što može biti slučaj s uređajima niže cijene.

KAKO SUŠITI?
Za sušenje odaberite kvalitetno povrće i voće koje je potpuno svježe, nije trulo te ga dobro operite. Usitnite ga na što tanje kriške jer ćete tako skratiti vrijeme sušenja. Prije sušenja možete ga „marinirati“ začinima (jabuke ili kruške pospite cimetom, borovnice i drugo bobičasto voće muškatnim oraščićem u prahu, banane vanilijom, rajčicu solju i sušenim bosiljkom). Ako želite zadržati prirodnu boju voća, premažite ga tankim slojem limunova soka.

Kriške posložite na ladice dehidratora tako da ne budu preblizu jer će to usporiti sušenje. Različito povrće i voće zahtijeva različito vrijeme sušenja, prosječno vrijeme je od 8 do12 sati. Pri kraju provjerite je li povrće i voće dovoljno suho te ako nije, ponovo uključite dehidrator na kratko vrijeme. Isto vrijedi i za jela poput burgera ili krekera, tj. glavna jela.

Sušeno voće treba potpuno ohladiti prije nego što ga spremite. Pohranite ga u papirnate vrećice, staklene tegle ili plastične kutije s poklopcem i čuvajte dobro zatvoreno na suhome i tamnome mjestu.

IDEJA ZA POČETAK
Odličan primjer voća za sušenje su borovnice koje, sadrže flobatanin, mješavinu raznih antocijanskih heterozida, šećere, organske kiseline, pektin, vitamin C, karoten... Antocijani su jaki antioksidansi koji pomažu pri uništavanju slobodnih radikala u tijelu. Zahvaljujući njima, organizam se bolje bori protiv različitih zdravstvenih tegoba, kao što su upaljene vene, hemoroidi, zelena i siva mrena, čir na želucu, srčani problemi i rak.

Sušite što zrelije plodove raspoređene po ladici na 55 °C oko 24 sata. Kada se pravilno osuše, borovnice su tvrde i odlična su visokoenergetska grickalica ili baza za ukusan i zdrav čaj. 

Još zanimljivih tema pročitajte na portalu Dobar tek.

Reci što misliš!