RTL Kockica ovog tjedna slavi svoj 7. rođendan, a Tatjana ponosno ističe da je ona već šest godinadio ovog posebnog kanala. Što ju je privuklo da se bavi ovim poslom, koji su joj izazovi, a što najdraži projekti, Tatjana nam je otkrila u velikom intervjuu.

Kockica slavi 7. rođendan, koliko je po tvom mišljenju ona drugačija od onoga kakva je bila kad je tek startala?

Kockicu prije svega čine ljudi, a zajedno s nama mijenjao se i "naš" televizijski kanal. Vizija se nije puno promijenila, i dalje smo tu kako bismo zadovoljili televizijske apetite naših najmlađih nudeći im raznovrstan sadržaj - od animiranih filmova i serija do edukativnih emisija. Međutim, mogu reći da smo nakon sedam godina naučili što našoj publici najviše odgovara. Iako ne možemo ispuniti sve zahtjeve, uvijek se trudimo dati najbolje od sebe. Jedno je sigurno, kroz godine smo naučili disati s našim kanalom i postali smo uigrana ekipa s jasnom preraspodjelom posla.

Koja je po tebi glavna misija Kockice?

Naša uloga nije samo popuniti televizijski sadržaj. Iako je zabavni sadržaj važandio odrastanja, posebno me veseli edukativna strana našeg kanala i domaća produkcija. Na terenu se često susrećemo s roditeljima i djecom koji vjerno prate naše zabavno - edukativne serijale i to je ono što nam daje vjetar u leđa. Zabaviti, ali i educirati naša je nit vodilja.

Što te privuklo da radiš na ovom specifičnom sadržaju za klince?

Za ovaj posao sam se prijavila igrom slučaja. Prije sam radila na raznim portalima i u novinama, no to nije zadovoljavalo moje ambicije. Televizija mi je bila tada bila relativno strana, no brzo smo pronašle zajednički jezik. A kako to biva u životu, najviše od svega imala sam strah od stajanja pred kamerama. I što se dogodilo? Završila sam pred njima!Od tada sam iracionalni strah zamijenila pozitivnom tremom koja gura naprijed i, nadam se, oslobađa neke skrivene talente.

Prije nekoliko dana vratila si se s rodiljnog dopusta, je li teško ponovno se prepustiti poslu?

Koncept 'odlaska na posao' je drugačiji no što je bio pred godinu dana tako da sada kombiniram rad od kuće, terenska snimanja i tek pokoji odlazak u ured. Zbog toga je povratak u jednu ruku bio lakši jer nije bilo nagle promjene. Iako to za mene znači dodatno dragocjeno vrijeme sa sinom koji je nedavno napunio godinu dana, potrebna je jako dobra organizacija kako bih sve na vrijeme stigla. Tu su suprug te "baka i djed servis"koji uskaču tijekom dana, a čini mi se kako će večernji rad, kada mališan spava, postati uobičajena stvar. Tijekom proteklih godinu dananapunila sam baterije i vraćam se prepuna ideja pa mi ništa ne pada teško.

Jesi pratila Kockicu dok te nije bilo na RTL-u?

Tu i tamo sam znala pogledati neku novu emisiju koju je radila moja ekipa kada bi sin spavao.

Čemu se najviše raduješ sad kad si se vratila?

Radujem se novim projektima i proljeću koje za naš kanal uvijek znači puno terenskih snimanja.

Ima li neki novi projekt u kojem ćemo te uskoro gledati?

Trenutno radimo na studijskim emisijama koje nastaju u suradnji s vanjskim suradnicima, no sigurna sam da je glavna producentica osmislila neki televizijski format u kojem ću imati priliku izbrusiti svoje voditeljsko umijeće.

Svakodnevno radiš na sadržaju za djecu, što te inspirira, kako otploviš u taj dječji svijet?

Uvijek nastojim razmišljati što bih ja kao roditelj voljela da moje dijete gleda na televiziji. Vjerujem da će mi to u godinama koje dolaze biti još lakše jer ću na svojoj koži iskusiti sve razvojne procese jednog djeteta. Uz to, pitanje je vremena kada će Maksim postati moj prvi kritičar i savjetnik. Djeca su nevjerojatno iskrena i mogu nas puno toga naučiti.

Neki formati su otpočetka na programu i djeca ih obožavaju, a neke tek uvodimo. Koji su tebi osobno najdraži?

Volim našu lokalnu produkciju jer se u nju potpuno dajemo i ona je plod isključivo našeg rada te ima edukativni karakter koji je djeci prijeko potreban. Uz to, dječji klasici poput Garfielda i Simpsona, koji se trenutno emitiraju u večernjem terminu, uvijek su dobar način razonode.

Kako klinci reagiraju kad te sretnu negdje vani?

Ne gledam na sebe kao na zvijezdu pa ne pridajem pažnju tomu je li me netko primijetio ili nije. Međutim, suprug mi često zna reći da me djeca gledaju po skrivećki. Neki se srame, neki priđu pa traže fotku, nekad roditelji kažu: "Vidi, ovo je ona teta s Kockice". U svakom slučaju, ugodno je vidjeti da nekoga to što radim veseli i otvara još jedan prozor u svijet.