Svako je ljeto rekordno, a temperature nikad više. Toplinski valovi stižu nikad ranije, a toplinske kupole su sve zloglasnije. Upozorenja raznih stručnjaka i liječnika vrište sa svih strana. Sunce je opasno, more sve toplije. Vrućine ubijaju. Nekad smo se kao djeca na plaži mazali zaštitnim faktorom pet, danas ništa bez 50.

Takve naslove i slične vijesti godinama slušamo u ljetnim mjesecima. Svaki se toplinski val najavljuje kao da je riječ o apokalipsi, kao i kad živa u termometru prijeđe 30 Celzijevih stupnjeva.

U RTL Detektoru istraženo je kako su ljeta izgledala prije više od 50 godina. Kako su se kretale temperature i koliko su dana više nego prije pitali smo stručnjake iz Državnog hidrometeorološkog zavoda i RTL-ovog meteorologa te istražili zašto je Europa kontinent koji je najbrže zagrijava.

RTL Detektor istražio je jesu li ljeta u Hrvatskoj doista sve toplija i ekstremnija nego prije. Podaci Državnog hidrometeorološkog zavoda i objašnjenja meteorologa potvrđuju da se Hrvatska kontinuirano zagrijava od druge polovice prošlog stoljeća, a taj je trend posebno izražen upravo ljeti.

Iako su vrući dani postojali i prije, danas su takva razdoblja češća, dulja i intenzivnija. Toplinski valovi počinju ranije, traju dulje, a sve su češće i tropske noći, kada se temperatura ne spušta ispod 20 stupnjeva. To je posebno problematično u gradovima, gdje beton i asfalt danju upijaju toplinu, a noću je sporo otpuštaju.

Na Jadranu se srednja godišnja temperatura povećava za oko 0,2 do 0,3 stupnja po desetljeću, dok je u središnjoj Hrvatskoj taj porast još izraženiji i iznosi oko 0,5 stupnjeva po desetljeću. U pedesetak godina to znači promjenu koja može iznositi od 1,5 do 2,5 stupnja, ovisno o području i sezoni.

Primjeri Zagreba i Splita jasno pokazuju razliku između nekadašnjih i današnjih ljeta. U Zagrebu su prosječne dnevne temperature u ljetnim mjesecima u razdoblju od 1991. do 2020. osjetno više nego u razdoblju od 1961. do 1990. godine. Sličan trend vidi se i u Splitu, gdje su razlike posebno izražene u lipnju.

Stručnjaci ističu da se pojedinačno vruće ljeto ne može automatski pripisati klimatskim promjenama, jer na vremenske prilike utječu i prirodne oscilacije. Ipak, dugotrajan i sustavan porast temperatura ne može se objasniti samo prirodnim promjenama. Glavni uzrok je globalno zatopljenje potaknuto emisijama stakleničkih plinova, ponajprije zbog izgaranja fosilnih goriva.

Toplija atmosfera ima više energije i može zadržati više vodene pare, zbog čega istodobno raste rizik od suša, toplinskih valova, ali i jakih pljuskova te nevremena. To nije proturječno, nego jedna od posljedica klimatskih promjena.

Prema sezonskim prognozama, i ovo bi ljeto moglo biti iznadprosječno toplo, osobito u srpnju. Ipak, to ne znači da se unaprijed može točno znati koliko će toplinskih valova biti, koliko će trajati ili gdje će biti najviše temperature.

Meteorolozi upozoravaju da se ljeta mijenjaju i da ono što se nekad smatralo normalnim ljetom više nije isto. Zato pitanje više nije samo koliko će stupnjeva pokazivati termometar, nego i kako ćemo se prilagoditi: gradovima treba više zelenila i hlada, a posebnu zaštitu trebaju starije osobe, kronični bolesnici i svi osjetljivi na ekstremne vrućine.

Hrvatska u tome nije iznimka. Europa se zagrijava najbrže od svih kontinenata, otprilike dvostruko brže od globalnog prosjeka. Klimatske promjene zato više nisu samo priča o budućnosti, nego stvarnost u kojoj već živimo.