Upravo takve prizore doživjeli smo tijekom sedmodnevne jedriličarske avanture kroz sjeverni Jadran. Nas šestero prijatelja, Miranda, Tena, Timur, Sami, Kristina i ja, krenuli smo iz Pomera bez velikih očekivanja, a vratili se s putovanja koje ćemo još dugo prepričavati.

Od Unija i Ilovika, preko Silbe, Oliba i Suska, pa sve do Malog Lošinja, Rovinja i Brijuna, sjeverni Jadran pokazao nam je lice koje se rijetko vidi s kopna. Pješčane uvale, more nestvarnih boja, zalasci sunca, miris soli, ali i bura, valovi i lekcije koje more daje samo onima koji ga istinski poštuju.

Naša avantura započela je u ACI marini Pomer. Nakon jutarnje kave, nabavke posljednjih namirnica i preuzimanja broda, pažljivo smo pregledali opremu, posložili zalihe i pripremili se za sedam dana života na moru.

Prva destinacija bio je otok Unije. Vjetra gotovo da nije bilo pa smo oko četiri sata plovili uz pomoć motora, no more nas je nagradilo prizorom koji se ne zaboravlja. Spektakularan zalazak sunca obojao je cijeli horizont, a tišina koja je uslijedila bila je najbolji mogući uvod u tjedan pred nama.

Večer smo proveli na bovi u mirnoj uvali Urika, okruženi morem, zvukovima prirode i onim osjećajem slobode zbog kojeg se ljudi uvijek iznova vraćaju jedrenju.

Baš zato ovakvo putovanje nije samo odmor. To je promjena ritma. Na brodu dan počinje morem, završava nebom, a između toga sve ovisi o vjetru, ekipi i odlukama koje donosite zajedno.

Nakon doručka na brodu odvezali smo se s bove i krenuli prema Iloviku. Ovoga puta dočekala nas je ugodna tramuntana pa smo gotovo cijelu dionicu jedrili niz vjetar.

Četiri do pet sati kasnije stigli smo u jednu od najljepših pješčanih uvala Jadrana, Paržine. Sidrili smo se ispred plaže i gumenjakom prebacili na obalu.

Topli pijesak, tirkizno more i potpuni mir stvarali su osjećaj kao da smo negdje daleko, na nekoj tropskoj destinaciji. A zapravo smo bili na Jadranu, samo nekoliko sati od kuće.

To je možda najveća čar jedrenja po Hrvatskoj. More vam ne otkriva samo poznate razglednice, nego i male, tihe prizore koji se s kopna teško mogu doživjeti. Kad ujutro skočite s broda u prozirno more, kad ručate u kokpitu bez žurbe i kad gledate kako se obala mijenja iz sata u sat, shvatite da luksuz nije uvijek hotel s pet zvjezdica. Ponekad su luksuz dobra ekipa, sigurna ruta i brod koji vas nosi prema sljedećoj uvali.

Za one koji žele isplanirati slično iskustvo, dobar prvi korak je provjeriti mogućnosti za najam jedrilice u Hrvatskoj, osobito ako želite krenuti iz dobro pozicionirane charter baze i složiti rutu koja kombinira sigurnost, ljepotu i dovoljno fleksibilnosti za vremenske uvjete.

Sljedeće jutro krenuli smo prema Olibu, ali nismo mogli propustiti kratko zaustavljanje u poznatoj uvali Pernastice na Silbi.

Boje mora u toj uvali teško je opisati riječima. Nijanse tirkizne, plave i smaragdne izgledaju poput razglednica egzotičnih destinacija. To su trenuci u kojima shvatite koliko je Jadran poseban, osobito kada mu priđete s mora.

Nastavili smo prema Olibu, gdje nas je dočekalo novo iznenađenje: pješčano, plitko more idealno za kupanje, opuštanje i uživanje bez žurbe. Sidrili smo se za noć, a do tada nas je pratilo gotovo savršeno vrijeme. Sunce, lagani vjetar i mirno more.

Takvi dani brzo vas razmaze. Počnete misliti da će svaki dan biti isti, lagan i filmski lijep. More vas tada obično podsjeti da ono ipak vodi glavnu riječ.

Nakon nekoliko dana prave idile vrijeme se počelo mijenjati. More se mreškalo, a jugo je najavljivalo dolazak nestabilnijih uvjeta.

Krenuli smo prema Malom Lošinju, a putem zastali u prekrasnoj Uvali Engleza. Pješčana plaža postala je naše igralište. Igrali smo odbojku, okušali se u streličarstvu i uživali u raznim morskim aktivnostima.

No prognoza nije bila bezazlena. Najavljena nevera sa sjeveroistoka natjerala nas je na razboritu odluku: ostati dvije noći u sigurnosti Malog Lošinja.

I to je jedna od najvažnijih lekcija svakog putovanja pod jedrima. Dobar plan je važan, ali još je važnije znati kada ga promijeniti. Na moru tvrdoglavost nije vrlina, nego najbrži put do nepotrebnog stresa. Sigurna luka, dobra prognoza i zdrava procjena vrijede više od bilo kojeg unaprijed zacrtanog itinerara.

More uvijek treba poštovati. Kad to prihvatite, putovanje postaje bolje, sigurnije i puno stvarnije.

Dok smo čekali stabilizaciju vremena, odlučili smo istražiti Susak.

Iznajmili smo gumenjak na dan i stigli do jedinstvenog pješčanog otoka koji se potpuno razlikuje od ostatka Jadrana. Velika plaža bila je gotovo prazna, a cijeli dan proveli smo igrajući odbojku, kupajući se i uživajući u osjećaju kao da smo pronašli vlastiti komadić raja.

Susak je poseban. Pješčan, drukčiji, miran i gotovo nestvaran. Ako postoji mjesto koje zaslužuje nadimak hrvatski Maldivi", onda je to upravo ovaj otok.

Nema tu pretjerivanja. Kad stojite u plitkom moru, gledate pijesak pod nogama i horizont ispred sebe, stvarno zaboravite da ste na sjevernom Jadranu. To je onaj trenutak kad netko iz ekipe kaže: Čekaj, zašto ljudi ne pričaju više o ovome?", i svi se slože bez puno filozofije.

Nakon Lošinja dočekala nas je prognoza koju svaki jedriličar istovremeno priželjkuje i poštuje: jaka bura uz postupno razvedravanje.

Bio je to dan za pravo jedrenje.

Niz vjetar krenuli smo prema južnoj Istri i rtu Kamenjak. Vjetar je prelazio 25 čvorova, valovi su rasli iz minute u minutu, a brod je pokazivao sve svoje mogućnosti.

U takvim trenucima shvatite koliko su priroda i more moćni. Ne radi se o tome da ih pobijedite, nego da ih razumijete i prilagodite im se.

Nakon obilaska Kamenjaka more se potpuno promijenilo. Valovi su nestali jer je vjetar nakon rta dolazio s kopna, sunce se ponovno pojavilo, a bura je postala idealan saveznik za nastavak plovidbe prema Rovinju.

To je bila ona prava jedriličarska dionica: dovoljno uzbudljiva da je pamtite, dovoljno sigurna da u njoj uživate i dovoljno snažna da vas podsjeti zašto ljudi vole jedrenje. Brod, vjetar, valovi, odluke, koncentracija i onaj tihi ponos kad stignete na odredište.

Nakon adrenalinskog dana uživali smo u opuštenijem ritmu Rovinja. Šetnja starom jezgrom, pogled na jednu od najfotografiranijih hrvatskih vizura i večer uz more bili su savršen kontrast prethodnim danima na valovima.

Posljednji puni dan rezervirali smo za Nacionalni park Brijuni.

Istraživali smo otočje, vozili bicikle, obilazili arheološke lokalitete, uređene parkove i skrivene uvale. Brijuni su spoj prirode, povijesti i kulture kakav se rijetko nalazi na jednom mjestu.

Za kraj nas je ispratio još jedan veličanstven zalazak sunca, kao simbol završetka putovanja koje nam je pokazalo koliko je sjeverni Jadran raznolik, lijep i nepredvidiv.

U samo sedam dana prošli smo gotovo sve što sjeverni Jadran može ponuditi: od bonace i kristalno čistog mora do bure, velikih valova i ozbiljnog jedrenja.

Naučili smo kada treba krenuti, ali i kada treba ostati u sigurnoj luci. Otkrili smo skrivene pješčane plaže, tirkizne lagune i otoke na kojima vrijeme kao da sporije prolazi.

Ovo putovanje nije bilo savršeno zato što je sve išlo po planu. Bilo je savršeno zato što nije. Jer upravo se u tim promjenama, čekanjima, skretanjima i neočekivanim odlukama dogodi ono zbog čega putovanja pamtimo.

Jesmo li bili na Jadranu ili na Maldivima?

Kad pogledate fotografije Unija, Ilovika, Silbe, Oliba i Suska, odgovor više nije tako jednostavan.

Više o najmu plovila saznajte na linku.