Postoji trenutak u karijeri kada shvatiš da si postao osoba koja govori stvari poput moramo paziti na burnout", treba postaviti granice" i nemoj odgovarati na mailove poslije radnog vremena". Meni se taj trenutak, očito, dogodio negdje između trećeg Teamsa tog jutra i razgovora o tome jesmo li svi dovoljno hidratizirani.
I onda sam shvatila nešto puno važnije. Usred cijelog tog wellnessa, health carea, mindfulnessa i kolektivnog pokušaja da budemo emocionalno regulirani ljudi, nisam imala pojma kako moji juniori zapravo izbacuju iz sebe stres, frustraciju i druge intenzivne osjećaje.
Zato sam Mislava, Antonija i Enu odvela na team building.
Šefa digital native tima ostavili smo u uredu. Netko ipak mora odgovarati na mailove i paziti na Teamse dok se ostatak odjela bavi osobnim razvojem.
Prvo smo odlučili poraditi na komunikaciji. Palicom.
Ne znam tko je prvi smislio smash room, ali pretpostavljam da je prije toga radio u uredu.
Na papiru je stvar vrlo jednostavna. Dobiješ zaštitno odijelo, kacigu, palicu i prostoriju punu stvari koje više nikome ne trebaju. A onda ih razbiješ.
U stvarnosti je to trenutak u kojem odrasla osoba shvati koliko je društvenih konvencija dijeli od toga da potpuno mirno uzme laptop i svom snagom ga baci u zid.
Otprilike dvije sekunde.
Na predmete smo mogli staviti i sve one male rečenice koje same po sebi ne znače ništa, ali nakon dovoljno godina rada počinju izazivati lagani trzaj oka.
Teams meeting koji je mogao biti mail
Prvo si malo pristojan.
Onda udariš printer.
Onda još jednom.
I negdje između kopirke koja više nikad neće kopirati i hrpe stakla koja je nekoliko minuta ranije bila sasvim funkcionalan predmet počneš razumjeti koncept.
Iskreno, skoro smo razbili i šefa i stanicu.
Šalim se.
Šef je bio siguran u uredu, a stanica nije ništa kriva.
Stradali su printer, kopirka, brdo stakla i moj osobni favorit: uredski telefon koji je letio u tisuću komadića. Postoji nešto gotovo poetsko u gledanju uredskog telefona kako udara u zid.
Naravno, nakon nekog vremena više nitko nije glumio da smo tamo radi organizacijske kulture.
Bili smo sretni.
Završili smo prvi dio terapije. Logično, otišli smo na drugi smash, good smash
Nakon seanse stajali smo usred prostorije pune krhotina, oznojeni, vrlo zadovoljni sobom i gladni. I tu je ovaj team building, sasvim slučajno, postao konceptualno savršen.
Jer očito postoje dvije vrste smasha.
BAD SMASH: printer, kopirka, uredski telefon, čaše i sve ono što ti se nađe na putu nakon četvrtog Teamsa tog dana.
GOOD SMASH: ono što te čeka kad nakon svega sjedneš za stol pun smash burgera.
Otišli smo u Submarine na Radničkoj, gdje je terapija prestala uključivati zaštitne naočale i počela uključivati ugljikohidrate.
Submarine je novu smash kategoriju razvijao i usavršavao dvije godine. Princip je jednostavan: junetina iz lokalnog uzgoja pritišće se na izrazito vruću gril ploču, zbog čega meso dobiva karakterističnu karamelizaciju, hrskave rubove i koncentriraniji okus.
Drugim riječima, cijelo poslijepodne nešto smo pritiskali, udarali ili razbijali.
Wellness.
Nismo mogli odlučiti koji ćemo. Pa smo uzeli svih pet.
Ovdje bih voljela napisati da smo nakon višesatnog rada na sebi pokazali određenu razinu samokontrole.
Nismo.
Probali smo svih pet.
Krenuli smo od Smash Burgera s dvostrukom junetinom iz lokalnog uzgoja pripremljenom smashed" tehnikom, duplim grilanim dimljenim sirom i BBQ mayo umakom. Tu je All American s dvostrukom junetinom, grilanim dimljenim sirom, listićima kiselog krastavca, senfom i Special Submarine umakom. Za ljude koji ne razumiju koncept dosta mesa" postoji Beast Smash s četverostrukom dozom junetine, grilanim dimljenim sirom i BBQ mayo umakom. Truffle Shuffle Smash ide u potpuno drugom smjeru s domaćim umakom od istarskog bijelog tartufa, dok Jalapeño Smash kombinira smash junetinu, grilani topljeni sir i jalapeño papričice za one kojima očito nakon smash rooma još uvijek nije bilo dovoljno intenzivnih podražaja.
Neke stvari treba razbiti. Druge treba pojesti.
Tu smo, naravno, napravili i jedinu relevantnu analizu osobnosti za jedan digital native tim: međusobno smo se proglasili burgerima. Tko je među nama Beast Smash? Tko se doživljava kao profinjeni Truffle Shuffle, a cijeli stol zna da je zapravo hodajući Jalapeño? Tko je All American; pouzdan, klasičan i bez potrebe da od svakog zadatka napravi projekt?
Pokazalo se da je to puno opasniji team building od palice...
I jesmo li se na kraju više povezali kao tim?
Ne znam.
Ali zajedno smo razbili kopirku i pojeli pet vrsta burgera, a postoje ljudi koji se vjenčaju nakon manje intenzivnog zajedničkog iskustva.
Mislav, Antonio i Ena vratili su se u ured živi. Ja sam kao odgovorna seniorica provjerila jesu li svi emocionalno regulirani. Šef je još uvijek bio tamo.
Na Teamsima.
Ipak, napravili smo ono što svaka ozbiljna korporacija očekuje nakon ovakvog iskustva. Dali smo feedback.
U uredsku anketu napisali smo da želimo svaki petak ići na smash terapiju u Submarine.
Jer mindfulness je super. Disanje također. Ali nakon ovog team buildinga imamo novu wellness rutinu:
