Josip Šarić , gledateljima poznatiji kao Joško, od prvog se trena trudio kako bi svoja jela što bolje predstavio žiriju. Iako je imao svojih uspona i padova, Joškovo kulinarsko znanje i talent nije upitan te je tako stigao do finala osme sezone RTL-ova kulinarskog showa.

Kad pogledate unatrag na cijelo vaše sudjelovanje, je li vam drago što ste bili dio 'Tri, dva, jedan – kuhaj!' avanture?

Kad se sjetim svega što se događalo na snimanju, svo to kuhanje, druženje, sav taj metež... Da, drago mi je da sam sudjelovao u svemu tome! No volio bih da se veći naglasak stavljao na pojedine namirnice i tehnike kuhanja, ali zadovoljan sam.

Što ćete pamtiti kao najbolji, a što kao najteži dio natjecanja?

Najbolji dio natjecanja je svakako druženje s ostalim kandidatima, to je nezaboravno iskustvo. Naravno da ćemo se sa svima nastaviti i dalje družiti jer smo postali jedna mala skupina dragih ljudi. A najteže mi je palo vremensko ograničenje kuhanja. Iako sam svjestan da ono mora postojati u kuhinji i da je sve stvar organizacije samog kuhanja, ali koja minuta više ne bi škodila i jela bi sigurno bila ukusnija. I ta nabava namirnica u jednoj minuti me je izluđivala, pogotovo jer obožavam kupovati na placu dugo i smireno. I žao mi je što nisam imao priliku pripremati neka raznovrsnija jela.

Koliko vam je teško palo razdvajanje s Jazz? Mislite li da vam je lakše kuhati u paru ili samostalno?

Jako teško mi je palo razdvajanje od Jazz i to se primijetilo u padu koncentracije i gubljenju motivacije. Prestalo mi je biti zabavno, a i vjerujem da je to kod svih kandidata iskrsnulo jer kad kuhate toliko vremena s nekim, jednostavno vam treba jedan period prilagodbe na to da ste ostali sami. Kod nas dvoje, Jazz i mene, čak nije bilo bitno pomaganje ili zajedničko kuhanje, već sama njena prisutnost i njen osmijeh. A i često me usmjerila da se ne izgubim. No inače volim više sam kuhati i sam se posložiti bez strke.

Jeste li mislili da ćete uspjeti doći do finala? Jeste li mislili da možete pobijediti?

U početku snimanja sam bio uvjeren da mogu doći do finala jer sam siguran u svoje znanje u kuhanju - od odabira namirnica, do same izvedbe. No sve sam shvatio kao zabavu i druženje. Dao sam cijelog sebe u naš tim i nisam toliko vodio računa o nama kao paru, iako smo Jazz i ja bili bodovno najbolji par u prvom tjednu timskog natjecanja. Što je natjecanje dalje odmicalo, gubio sam tu vjeru u zbog raznih razloga i u jednom trenutku sam totalno izgubio motivaciju.

Koliko vam je žao što ste ispali u finalnoj epizodi?

Normalno je da sam želio doći u finale i pobijediti, najviše zbog Jazz i moje kćeri Mare te sina Jakova koji su zdušno navijali i vjerovali u mene. Normalno da mi je žao da sam izgubio u finalu, volio bih da sam pobijedio zbog svih ljudi koji su bili uz nas cijelo vrijeme. Drugo mjesto je u biti najgore – tu si, mogao si, ali nisi bio dovoljno dobar. Ta moja neorganiziranost, taj loš tajming, uz još poneki razlog, me je stajao pobjede. Žao mi je zbog ljudi koji su vjerovali u mene, a ja sam ih, mogu slobodno reći, iznevjerio.

Što mislite o Jozefini kao kuharici i njezinoj pobjedi?

O Jozefini i kao kuharici i kao osobi mogu samo reći sve najbolje i drago mi je da smo nas dvoje bili u finalu. Čestitam joj, bio mi je gušt boriti se s njom. Izgubio sam od boljeg i onda poraz manje boli.

Što vam je Jazz rekla nakon finala i nakon poraza?

A za moju Jazz sam i nakon poraza i dalje najbolji kuhar i njezina ljubav. Ne može jedan poraz uzdrmati nas dvoje i našu vjeru jednog u drugoga.

Jeste li naučili od neke nove kulinarske trikove koje niste ranije znali?

Možda nisam toliko naučio o samom kuhanju, tj. tehnikama kuhanja, ali zato jesam o vremenskim ograničenjima i organiziranosti u kuhinji, što je jednako važno.

Koji su vam planovi za budućnost, planirate li se dalje baviti kulinarstvom i razvijati u tom smjeru?

I dalje ću nastaviti kuhati mojoj Jazz, djeci, obitelji i prijateljima i truditi se biti što boljiu tome. Planiram učiti i razvijati se dalje u kulinarstvu. A onda planiram izdati kuharicu, pokrenuti YouTube kanal, a da su bolja vremena i neki restoran bi bio neizbježan.