1.Ove godine ste članstvo u žiriju najslasnijeg kulinarskog showa zamijenili članstvom u žiriju najslađeg kulinarskog showa. Je li teže biti objektivan i kritičan kada je riječ o slasticama ili ste više tip za slano, pa vam neće biti problem natjecateljima reći što mislite o njihovim 'radovima'?

Sigurno ću imati malo veću rezervu nego u 'Tri, dva, jedan – kuhaj'. Ja nisam slastičar, ja sam kuhar. To zanimanje je 'opširnijeg' spektra, jer se nakon završene kuharske škole možete opredijeliti želite li biti ekspert za modernu kuhinju, za tradicionalnu, za riblju, mesnu, za slastičarstvo. Itekako se razumijem u osnove slastičarstva i pripremam slastice i u restoranima i kod kuće. A, bože dragi, imam dvije vrhunske kolegice u žiriju koje ću pitati kada će mi neke stvari biti strane ili nejasne.

2.Na setu 'Tri, dva, jedan – peci' ste u društvu dvije dame... Hoće li vam biti teško proturječiti, s obzirom na njihovu stručnost?

Neće mi biti teško naglasiti nešto u što sam siguran da znam. Naravno, i Žakline i Tea su majstorice u svom fahu, no ako ja neke kolače, tijesta ili kreme znam i žmirećki napraviti, onda me nitko ne može sputavati da obrazložim zbog čega je moja priprema ili savjet ispravniji od onog drugog.

3.Koliko je teško biti u ulozi mentora? U kulinarskim showovima vi ocjenjujete i dijelite savjete amaterima...

Nije teško biti mentor. Ako se pravilno objasni postupak pripreme i ako je druga strana voljna slušati savjete, onda sve prođe kako treba. U slastičarstvu je najvažnije držati se recepta, točno izvagati namirnice, ali i poslušati savjete...

4.Uvijek ste na strani tradicionalnih delicija I recepata. Jeste li i u drugim sferama života više tradicionalist ili ste zaluđeni modernom tehnologijom.

A, ne! Nikako nisam zaluđen tehnologijom. Nemam mejl, ni Facebook ni Instagram profil. Kad se želim informirati, onda s guštom prolistam novine. Barem jednom tjedno, jer ne stignem više zbog posla... Čitam li vijesti preko interneta? Nikako! Svi koji me poznaju, znaju da do mene mogu doći jedino pozivom na mobitel.

5.Čim se bavite u slobodno vrijeme?

Nemam puno slobodnog vremena. A kad ga imam, obavezno odem do svojih roditelja u Zaprešić. Pomažem im oko vrta, oko životinja i poljoprivrede. To me ujedno i opušta nakon posla...

6.Što ste željeli biti kao dijete?

Kada sam bio mali, često sam pričao s djedom. Onako, dok su svi još bili na poslu, mali Tomek bi slušao dedine životne priče, a ja bih mu pričao kako se vidim kao doktor ili pilot kad odrastem. Nije mu se sviđala ta ideja da budem pilot, jer se uvijek prisjećao jedne zrakoplovne nesreće u Ljubljani o kojoj je govorila cijela država. Ali, već sam u sedmom razredu shvatio da želim biti kuhar. U sve tajne te profesije uveo me moj firmani kum, koji je bio profesionalni kuhar. Uz njega sam dosta naučio, ali i shvatio da uz dobro društvo savršeno paše i malo hrane :)

7.Koja vas slastica vraća u djetinjstvo?

To je pita od jabuka! I to tetina s domaćim sastojcima, najfinijim jabukama iz dvorišta, koje se ne špricaju i ne tretiraju s ničime. Taj miris i okus bi mogao osjetiti među sto različitih pita.

8.Što si želite za Božić?

Da budem u krugu obitelji, s djecom i ženom. To nam je postala tradicija, da se za Božić okupi cijela šira obitelj. Tako pamtim svaki Božić. To je obiteljski blagdan i gdje god da budemo, važno mi je da smo svi zajedno.

9.Molim vas, razbijte jedan mit: Postoji li ijedan desert koji se u restoranu smije jesti prstima? Npr. šakmpi, janjetina, pileća krilca i svinjska rebrica mogu se jesti rukama...

Štrudle od sira i jabuka komotno jedite s prstima! Gdje god da sam, doma ili u restoranu, uvijek štrudlu jedem s rukama. One se u restoranu obavezno serviraju 'na oval' ili 'u vergl' ako je dobiješ na tanjuru, no beštek ne trebate koristiti. Bez pardona ih možete jesti s prstima jer smatram da to nije nekulturno :)