Iako je Njemačka najpoznatiji proizvođač ove mesne delicije, ne mogu je samo tako svojatati. Naime, neki etnografi i istraživači svjetskih kuhinja tvrde da je riječ turskog porijekla, dok drugi brane mišljenje da je naziv nastao kombinacijom hebrejskih izraza 'kol basar' što u prijevodu znači 'sve meso'.
Iako je porijeklo naziva teško dokazivo, postoje dokazi da su Babilonci prije 3500 godina punili životinjska crijeva s raznim kombinacijama aromatičnog bilja, iznutricama, mesom i masti. Gledamo li današnje kobasice , ne možemo tvrditi da se previše toga izmijenilo.
Danas se standardnim sastojcima smatraju meso , prvenstveno svinjeće, a zatim i govedina i piletina, često u kombinacijama, te neizostavni sol i papar . Tu se još nalaze i prah crvene paprike, češnjak, a ponekad i nesvakidašnji komadi mesa poput konjetine. Svi ti sastojci miješaju se zajedno, a izuzetno je važan omjer masti i mesa, te odabir i balans začina. Sve to se 'pakira' u crijeva – životinjskog porijekla ili pak plastične inačice koje nisu jestive.
Stručnjaci razlikuju tri osnovna tipa kobasica – to su trajne, polutrajne ili svježe odnosno obarene. Trajne su one koje se suše i dime, te koje otvorene mogu stajati i do 120 dana. Polutrajne su one koje se proizvode od miješanog mesa, te se podvrgavaju posebnoj toplinskoj obradi, a prijedlog je da se konzumiraju u roku od 45 dana. Svježe ili obarene su one koje su namijenjene relativno brzoj konzumaciji, a u njih spadaju hrenovke i slične vrste.
Kao i brojna jela, i kobasice imaju neke zakonitosti i uputa – važni su omjeri, meso mora biti dobro ohlađeno, potrebno je barem dva, ako ne i tri para ruku, smjesa ne smije biti previše nabijena u crijevu, ne smije ostati zraka niti praznog prostora jednom kada se crijevo napuni, te brojni drugi savjeti.
Samo neke od najpoznatijih su češnjovke, krvavice, pivske, čajne, kuleni, sudžukice, lovačke i tako dalje. Ovisno o vrsti i o punjenju, jedemo ih suhe uz priloge poput sira ili povrća, ili pak kuhane i pečene uz krumpir, zelje i fine umake.
Ova, možemo je nazvati drevna namjernica neizostavan obrok brojnih obitelji i njihovih trpeza!