Prvi pisani zapisi govore da su francuski chefovi mousse (što znači 'pjena') pripremali još sredinom 17. stoljeća, te da se najviše koristio kakaovac kao egzotični začin koji bi davao aromu.

Osnovni sastojci svakog moussea su tučeni bjelanjci, tučeno slatko vrhnje i dodatak po želji – najčešće su to čokolada, vanilija ili voće poput jagode ili maline.

Bjelanjak se čvrsto istuče, a zatim se malo pomalo miješa sa šlagom i ostalim sastojcima. Najvažnije je da tučeno vrhnje nema grudice, da su svi elementi glatko i ravnomjerno umiješani, a da se pritom pazi da sve ostane prozračno i lagano.

Moussevi se serviraju hladni jer su tada prave konzistencije – mogu se jesti sami, a mogu biti i na vrhu drobljenih keksa, sočnih biskvita ili ukrašeni voćem. Od njih se, također, mogu raditi kreme za torte, a tada se često dodaje i želatina, za svaki slučaj da mousse ne bude previše rijedak.

Danas se ova vrsta pripreme kreme koristi i u slanim jelima – moderni kuhari se koriste ovim načinom kako bi napravili pjenice od povrća ili riba, kojima zatim komplementiraju glavna jela ili predjela.