Zna razvući pitu, pripremiti sirovu tortu i kuhati ručak za prste oblizati. Jedino što ne zna je kako natjerati svog trogodišnjeg sina da sve jede. Ona je Doris Pinčić Rogoznica , žena, majka, kraljica, glumica i voditeljica kulinarskog showa Tri, dva, jedan - kuhaj!".

Doris, ti znaš detalje o svemu što se događa ispred i iza kamere. Otkrij ih!

Sve ono što je ispred kamere tako ušminkano i lijepo, iza kamere je jako nepristojno. Šalim se. Ljudi su super, a ovo je jedna od rijetkih emisija gdje je ekipa i ispred i iza kamere sjajna. Vlada toliko dobra energija, atmosfera je tako zarazna i upravo je to ono što vidite na malim ekranima i ono što već godinama drži gledatelje uz ovaj show. U ovoj sezoni smo imali sreće s kandidatima koje na početku svake sezone moramo malo bockati i požurivati da se opuste, no nakon četvrte emisije su se svi počeli međusobno družiti, razgovarati, pjevati. Jednostavno su kliknuli. To je velika prednost ove sezone. I čini mi se da većina njih zna što radi u kuhinji.

Što ti se čini, imaju li kandidati svoje favorite u žiriju pa im se pokušavaju umiliti?

Uvijek oni vode neku računicu, ali se s njom najčešće zeznu jer ako ideš pripremati ribu za Pažanina, moraš se jako dobro pripremiti da bi mu se svidjela ili ako pripremaš kobasice za Špičeka, to moraju biti jako dobre kobasice. Ali ja bih rekla da im je najteže zadovoljiti Željkino nepce. Ona je takav tata mata, ona nema preferencija ni prema čemu, voli sve probati, toliko puno zna o hrani i takve nevjerojatne stvari zna o podrijetlu jela, načinima pripreme, ne možeš ti nju tako lako smotati.

Ako većina njih zna kuhati, zašto ti onda nosiš kanticu s ručkom? Na kakvoj si to posebnoj prehrani?

Nisam na posebnoj prehrani nego moram jesti kad sam gladna. Snimanja traju cijeli dan i nismo svi u isto vrijeme na setu. Tu je naš dragi Raul Lajtman, koji nam često zna nešto spremiti za jelo, ali je to uvijek u neko nesigurno vrijeme. A ja moram u određeno vrijeme jesti jer ako u tom trenutku nemam hranu, postanem nervozna. Onda mi je lakše da, ako treba, jedem još jednom, i ovo svoje iz kantice i Raulovo. Ali ne dao Bog da mi se dogodi da sat, dva, tri gladujem. Onda je to problem. Tako da su te posude jedna vrsta osiguranja.

Znači Doris je neuračunljiva kada je gladna?

Tako je, samo da nisam gladna. To je jedna od gorih stvari koje mi se mogu dogoditi. Osim ako nisam iz nekog razloga odlučila ne jesti. No trebalo bi mi lobotomiju izvršiti da odlučim baš ništa ne jesti.

Jednom davno si odlučila nešto slično...Bila si na rigoroznoj dijeti na fakultetu?

Bila sam bucka cijeli život. I kad sam došla na fakultet Vlasta Ramljak mi je rekla da nikad neće biti uloga za mene i da ću tek u 45. moći glumiti tetke te da bi mi bilo pametnije da smršavim, ali da kako god želim. I onda sam samo promijenila prehranu. Nisam prestala jesti, samo sam našla način da jedem zdravije stvari u velikim količinama. Nažalost, u takvom režimu pekaru moraš zaobići, a miris pekare bi stavila u parfem. Zar to nije jedan od najfinijih mirisa?

A što je s tijestom i pecivom koje napraviš kod kuće?

A domaće je domaće. A mora se i živjeti! Nisam za to da budemo radikalni. Volim paziti na prehranu i pazim. Volim si pripremati zdrave namirnice, ali nisam za to da smo radikalni, da smo robovi hrane i da si branimo mrvicu šećera. Želim živjeti! Ako mi se jede čokolada, jest ću čokoladu jednostavno zato što mi se jede i neću se zbog toga nikome opravdavati. Ali nastojim paziti kad god mogu i nastojim pripremati jela s dobrim, kvalitetnim, lokalnim namirnicama.

Što najviše voliš pripremati? Kako bi izgledao tvoj ručak iz snova?

Uf, evo recimo jedan ručak iz snova: juha od brokule, trlje, mišanca na lešo i puno salate. U zadnje vrijeme često radim sirove torte, posebno volim onu s borovnicama. Obično kada radiš nešto zdravo spreman si na kompromis, no ove su torte jako ukusne. Nema kompromisa, kremaste su, fine, ali u njima nema šećera, najčešće se stavlja med. Nema jaja, nema bijelog brašna. Baza je od orašastih plodova. Volim raditi i pite, sama razvlačim tijesto. Radim i domaće njoke.

Pripremaš zimnicu?

Da! Uvijek šalšu i ajvar. Nakuham bar 15 litara šalše, baza je rajčica i dodam još masu povrća. Sve fino pospremim u škrinju i vadim po zimi. Kad otvoriš tu vrećicu, iz nje izađe ljeto.

Jede li Donat sve?

Ne, ništa. Ali se nadam da će gledajući nas jednog dana početi sve jesti. Oko svega moramo muljati do te mjere da sam znala neke od tih stvari vratiti u pakiranje nekog poznatog brenda ne bi li ga zavarala i kao vau, vidi otvorili smo", ali on odmah skuži. Sve skuži, ali trudim se. Mislim da mu negdje ostaje u glavi. Jednom sam se požalila na radiju kolegi da neće jesti, pa mi je odgovorio da je to tako čudno jer kad je on imao tri godine stalno je vikao bjokuja, bjokuja, mama jos bjokuje".