1. Koji osjećaji su vas pratili tijekom i poslije super finala? Jeste li bile uvjerene da ćete pobijediti?
Filipa: U super finale smo ušle kao i u svaku drugu epizodu. Bilo je stresno, isto kao i svaki put kada smo kuhale na setu showa Tri, dva, jedan – kuhaj!". No, sve smo lakše podnijele kada smo među gostima vidjele bliske osobe, naše sestre, Petrinu majku koje su tu zbog nas i da su ponosi na nas. Iskreno, nismo imale vremena razmišljati o pobjedi jer smo se usredotočile samo na kuhanje. Nismo ni shvaćale koliko je to veliki dan za nas. U nijednom trenutku tijekom showa nismo imale osjećaj da ćemo ispasti, niti da ćemo pobijediti! Ne treba tu puno mudrovati i kalkulirati, treba samo kuhati sa radošću i biti svoj. Mislimo da je to recept za uspjeh. Čini mi se da sam ja bila napetija od Petre, tako da me ona smirivala. Petra ima zbilja zavidnu moć samokontrole koja u takvim stresnim situacijama jako dobro dođe.
2. Što kaže obitelj i prijatelji na vašu pobjedu?
Filipa: Otpočetka su vjerovali u nas! Bodrili su nas, pomagali nam. Trčali su ujutro na pijaci kupovati namirnice da kako bi Petra i ja mogle vježbati kuhati kod kuće, ljutili su se skupa s nama kada nam nešto ne bi uspjelo, tražili su recepte koje bi mogli iskoristiti. Moja mama je proživljavala veći stres od nas, čak je počela sanjati da je ona u showu i da ne zna ništa skuhati! Prilaze joj ljudi, čestitaju joj na našoj pobjedi. To što su naši najmiliji ponosni i sretni zbog nas je ono što mene i Petru veseli vise od nagrade i pobijede!
Petra: Kad nas je moja baka vidjela koliko čitamo recepte i kuhamo, rekla nam je da bi voljela da upravo mi pobijedimo čisto zbog svog tog truda, vremena i strasti koje smo u to uložile!
3. Što planirate sada nakon što ste osvojile titulu najboljeg kuharskog amaterskog para Hrvatske?
Petra: Vjerujemo da će nam se sada životi promijeniti. Baš se nalazimo u tom razdoblju kada gradimo same sebe i kada se donose odlučujuće odluke za nasu budućnost. Ostalo mi je još dva ispita do završetka Pravnog fakulteta, a počele smo dobivati i razne poslovne ponude iz prestižnih restorana i hotela. Dolazi ljeto, tako da ćemo se obje malo odmoriti i napuniti baterije za projekte i poslove koji nam tek stižu! Za nas će se sigurno još čuti! Mi smo dio nove gastro generacije Hrvatske!
4. U petak ste se našli s prijateljima natjecateljima u Crikvenici. Kojim povodom? Jeste li ostali u kontaktu s ostalim sudionicima?
Filipa: Kako bi proslavili završetak showa i našu pobjedu, te kako bi zaokružili i lijepo završili ovu priču, Petra i ja smo odlučile ugostiti naše prijatelje iz showa te skupa s njima napraviti jedan zbilja uzbudljiv gastro event. U dvorištu moje ljetne kuće u Triblju, pored Crikvenice, smo pripremile jedno malo okupljanje. Kuhalo se cijeli dan, razmjenjivali smo recepte, savjete i ideje... Bila je to zbilja sjajna večera!
5.Već se u showu pokazalo da upijate sve savjete žirija. Koji savjet vam je bio najbolji? I koji žiri je bio najviše sklon dijeljenju savjeta, trikova...?
Petra i ja smo, zahvaljujući showu, naučile jako puno o kuhanju i to od vrsnih kuhara. Iako smo amaterke, prihvatile smo objeručke svaki savjet i pomoć žirija, a mislimo da je i žiri to prepoznao te nam je s veseljem prenosio svoje znanje. Tomislav Špiček najviše voli prenositi svoje znanje drugima i dijeliti savjete. Zbilja mu je stalo da mi natjecatelji iz ovog showa izađemo pametniji i spretniji u kuhanju. Ima ogromno znanje i veliko mu hvala što ga se trudi prenijeti na mlade generacije! Od Željke Klemenčić smo naučile kako dobiti prhkije tijesto za pite, od Ivana Pažanina kako napraviti srdelu na pet načina, a od Špičeka sve o dijelovima mesa te kako je moguće pržiti i rikolu!
6. Filipa, završili ste tečaj kuhanja pa su mnogi procijenili da ste prava profesionalka. Pa sad nam otkrijte – kako biste vi sebe ocijenili: kao profesionalca ili amatera?
Ma kakav profesionalac! U školi sam naučila neke osnove. Naučila sam o higijeni u kuhinji, kako se pravi tjestenina, kako se filetira riba, kako se drži tava, kako se skladišti hrana, neke osnove rezanja... Sve ono što bi naučio netko od svoje mame ili bake doma, gledajući ih kako kuhaju. Pošto nakon toga nisam nigdje radila, nisam se bavila toliko kuhanjem, nego sam samo kuhala doma za prijatelje i obitelj. A kada ne prakiticirate naučeno, onda to brzo i zaboravite. Tečaj je dosta kratak, a dobijete jako puno informacija koje čovjek može zapamtiti samo primjenjujući ih svakodnevno i takve stvari dolaze sa praksom. Moj posao u Firenci gdje se održava tečaj, bio je kao i svih ostalih stažista – prali smo salate, čistili povrće, vagali namirnice, čistili frižidere i kuhinju, pomagali, pridržavali, trčali i nosili stvari. Kroz cijeli show sam pokazala točno što znam, a što ne znam, koliko sam naučila, a koliko nisam, nisam se pretvarala, nisam glumila. Smatram da sam, unatoč ovom tečaju i dalje jaaako daleko od profesionalca.