Legenda govori kako su lokalni sirari imalo previše sira stracchina, kojega nisu imali gdje spremiti, pa su ga ostavili u spilji, nadajući se da će sir u tom hladnom prostoru ostati očuvan. No, na sir se nakupila plava plijesan, te iako su sirari sir mislili baciti, ipak su ga nastavili konzumirati, a zatim i naveliko proizvoditi. Prvi zapis o recepturii proizvodnji ovog sira seže u daleku 879. godinu.

Brojna kulinarska otkrića nastala su slučajno, pa tako i gorgonzola koja je danas jedan od najkorištenijih sireva u svakodnevnom kulinarstvu. Stoga, važno je razlikovati dvije vrste ovoga sira: Dolce i Piccante . Kao što im i sama imena govore, dolce (tal. slatko) je rahlije konzistencije i slabija okusa, a piccante ima intenzivniji i prepoznatljivi okus, te nabijeniju građu.

Danas je jedino sir iz Lombardije smatra pravom, originalnom gorgonzolom, ali se često i sve ostale inačice s plijesni nazivaju gorgonzole zbog načina pripreme. Ova vrsta sira koristi se na pizama quatro formaggi (četiri vrste sira), ali i u brojnim, umacima za salate, tjesteninama i jelama s njokama. Nerijetko se može vidjeti na tanjuru serviran uz orašaste plodove, šljive, med, te breskve i kruške – zbog svog specifičnog i intenzivnog okusa, savršeno se spaja sa slatkim namirnicama.