Luk se uzgaja i koristi diljem svijeta te svoj aromatični pečat daje i brojnim nacionalnim jelima. Volimo ga sirovog, kuhamo ga, pirjamo, pečemo, pržimo, paniramo, pasiramo, karameliziramo, mariniramo i kiselimo. No, kakvih sve sorti ima i u kojim jelima najbolje odgovaraju?
Luk biserac vrlo je profinjenog, blago ljutkastog okusa koji je bliži okusu poriluka nego crvenog luka. Svjež je idealan za začinjavanje salata, namaza i umaka, a pirjani te posebno karameliziran, kao prilog uz mesna jela, ali i za nadijevanje pečenja, posebno peradi. No, najviše se koristi ukiseljen ili mariniran sam ili u kombinaciji s drugim povrćem i kao takav stavlja se u sendviče te služi uz različite vrste sireva, dimljenog mesa i drugih suhomesnatih proizvoda.
Češnjak ili bijeli luk bogat je izvor kroma, minerala koji pomaže stanicama tkiva da na odgovarajući način reagiraju na razine inzulina u krvi. Tim procesom bijeli luk regulira djelovanje inzulina te kontrolira razine šećera kod dijabetičara. Količina vitamina C i mangana sadržana u bijelom luku pomaže izliječiti. Ima izražen ljutkast okus te vrlo prodoran miris. Jedan je od najomiljenijih začina i koristi se sam ili u mješavinama začina, sirov, sušen ili termički obrađen, oguljen i neoguljen, cijeli ili nasjeckan, narezan na tanke listiće, zgnječen ili protisnut. K tome, njime se nadijevaju, špikaju ili trljaju namirnice, poput kruha ili mesa, ali i posude u kojima se služe salate ili peku musake
Mladi luk pun je vitamina C i vitamina K koji su neophodni za normalan razvitak kostiju, te vitamin A koji je potreban tijelu za održavanje normalnog vida i očuvanje zdravlja oka. bogat je sumpornim spojem alil sulfidom koji pomaže u smanjenju rizika od raka debelog crijeva. Korištenje mladog luka u prehrani zaštitit će organizam od raka. Ima vrlo blag, ali i vrlo pikantan okus. Umjereno je ljut, sočan i hrskav, pa je vrlo ukusan sirov (sadrži manje sumpornih spojeva pa ne izaziva suze). Jede se cijeli, kao prilog uz meso i suhomesnate proizvode i sireve ili narezan kao začin za različita hladna jela, povrtne i ostale salate, namaze i slično. Podjednako prija i bijeli i zeleni dio s kojim se mogu začiniti juhe, variva i jela od sira, te sendviči, namazi i umaci.
Poriluk sadrži značajne količine bioflavonoida kempferola koji se pokazao kao zaštita protiv oštećenja krvnih žila, uključujući ona od strane reaktivnih molekula kisika. Sadrži i folnu kiselinu (za očuvanje zdravlja), te impresivnu količinu antioksidacijskog polifenola koji štiti krvne žile i krvne stanice od oksidativnog oštećenja. Blagog je, ali pomalo slatkastog okusa. Jede se cijeli, i bijeli i zeleni dio, narezan na kolutiće ili na tanke rezance (treba ga dobro isprati da među listovima ne ostane zemlja). Koristi se samo svjež jer stajanjem postaje drvenast, uvenuo i gorak. Koristi se i kao začin i kao povrće.
Crveni luk odgovoran je za kardiovaskularno zdravlje no isto tako je ključan u preveniranju raka. Skladno mišljenju mnogih, crveni luk odlično je prirodno antibakterijsko sredstvo, a brojna istraživanja su pokazala da osobe koje konzumiraju luk na dnevnoj bazi imaju čvršće kosti od onih koji to ne prakticiraju. Ovaj je luk najaromatičniji i najslađi te umjereno ljut. Svjež je dobar za salate i marinade, a zbog boje i za garniranje jela. Sirov i sitno nasjeckan može se koristiti i za oplemenjivanje okusa toplih jela, poput pljeskavice ili variva. Idealan je za hladne umake, salate i hladna jela. Dobar je i za pirjanje, posebno za umake, no nije baš za pečenje. Brzo omekša pa je preporučljiv za jela koja se kraće kuhaju.
Luk kozjak , ili šalote i ljutika, ima veću nutritivnu vrijednost ostalih sorti. Na temelju težine kilograma luka kozjaka, zaključeno je kako on posjeduje više antioksidansa, minerala i vitamina od uobičajenog luka. Obiluje vitaminom A koji služi kao snažan antioksidans pri zaštiti organizma od raka pluća i raka usne šupljine. Osim vitamina A, luk kozjak ima veliku koncentraciju minerala i elektrolita poput željeza, kalcija, bakra, kalija i fosfora. Pikantnog je, blago ljutkastog i slatkastog okusa, ali i ugodnog mirisa, pa slovi kao luk plave krvi i koristi se za delikatesna jela. Kako njegov okus koji podsjeća na kombinaciju luka i češnjaka najviše dolazi do izražaja sirov, idealan je za hladna jela, sendviče, salate, namaze, preljeve, umake i dipove, uz meso ili povrće s roštilja i ribu. Kako ne podnosi pečenje jer čim postane smeđ postane i gorak, najbolje ga je pirjati na laganoj vatri na maslacu.