Odakle i zašto ljubav prema Osijeku i Kohorti?

U Osijeku sam rođen, tamo sam proživio svoje prve godine i prirodno je voljeti svoj rodni kraj. Ljubav prema nogometu, a i prema NK Osijeku naslijedio sam od tate. Upravo me on prvi put vodio na stadion. Tu se dogodila i ta ljubav na prvu. Ovo će razumjeti svatko tko navija i prati neki klub. Ta ljubav je bezuvjetna. A Kohorta je zasebna priča. Kako nisam živio u Osijeku, nego sam dolazio iz Istre na utakmice Osijeka, brzo se pročulo preko starog foruma na internetu da postoji neki dečko koji iz Istre ide na utakmice Osijeka. Preko foruma sam i upoznao prve kohortaše, pa na utakmicama, a onda i osobno. Ekipa me prihvatila kao jednog od svojih i to je bilo to. Poznanstva su se samo širila i uživancija je bila sve veća i veća.

Koliko dugo navijaš?

Navijam od malih nogu do dana današnjeg i to se neće promijeniti, dok god me ima :)

Koliko često putuješ li na utakmice?

Od srednje škole počeo sam pratiti klub, gdje god bi Osijek igrao. Preko tjedna bih odvajao novac od marende da preko vikenda mogu ići na utakmice. Od 16. do 22. ili 23. godine intenzivno sam pratio i bio uz klub. Povezanost s ekipom je bila ogromna. Ja bih spavao okolo kod ekipe u Osijeku, oni bi došli kod mene u Istru na more ljeti. Kasnije mi je zbog posla bilo puno teže pratiti klub. No još uvijek koristim svaku priliku da odem na utakmicu.

Omiljena anegdota ili doživljaj s tribina?

Ne znam mogu li posebno istaknuti neku anegdotu u cijelom moru anegdota. Najviše sam uživao kad smo moji roditelji i ja ugostili cijeli autobus plus par auta Kohorte na večeri. Osijek je igrao kup utakmicu s tadašnjim drugoligašem Uljanikom i brutalno izgubio 4:1. Što nas nije nimalo omelo da nakon utakmice dođemo kod mene u Velu Trabu i dobro profeštamo! Vrtjelo se prase, pripremili smo dva kotla čobanca i zasladili smo se voćnom tortom! Bio je baš gušt imati toliko kohortaša u gostima.