Divlji europski zec autohtona je vrsta zeca u Europi i zapadnoj Aziji. Nije glodavac već dvojezubac prilagođen otvorenim krajevima umjerene klime. Sličan je divljem kuniću koji je drugačijeg načina života (zec nikad ne kopa rupe i u bijegu se oslanja samo na brzinu). Ljudi ga love kao divljač, no nekoliko država stavilo ga je na svoju crvenu listu kao ugroženu vrstu, uključujući i Hrvatsku .

U predkršćanskoj germanskoj mitologiji zec je povezan sa proljetnom božicom Oestre, za praznovjerne vještica u životinjskom obličju, što ga nije spriječilo da kao simbol plodnosti i proljeća danas bude ikona kršćanskog Uskrsa. U pečenim su zalogajima divljeg zeca uživali i stari Feničani, a kasnije i rimski car Cezar, pogotovu kad je osvajao Britaniju koja je u doba njegovih pohoda bila puna divljih zečeva. Zec je lik iz brojnih bajki i basni, uzrečica i poslovica, ali i viceva.

'Pitomi' zec zapravo ne postoji! Zec je isključivo divlja životinja, za razliku od kunića koji može biti divlji ili pitom. Meso divljeg zeca crvene je boje, a kunića bijele, no oba su vrlo ukusna, nježna i sočna, slični piletini. Puna su proteina, a opet vrlo siromašna masnoćama te ujedno lako probavljiva.

Mogu se pripremiti na mnogo načina, u jušnim jelima ili u pećnici. Koji god način odabrali, preporuča se meso divljeg zeca marinirati večer prije pripreme kako bi se ubio njegov 'divlji' miris. Majčina dušica i ružmarin istaknut će nježan okus zečetine koja će vam prijati i ako je odlučite ispeći na roštilju ili pripremiti paprikaš.

U utorak navečer će jedan par natjecatelja ushowu"Tri, dva, jedan - kuhaj!" pripremati temfanog zeca. Nadamo se da će isto jelo zadovoljiti stroge kriterije člana žirija, Tomislava Špičeka.