Meki kravlji masni sir mozzarella jedan je od najpoznatijih i najprodavanijih sireva u svijetu. Radi se o siru duge tradicije, kvalitetnog nutritivnog profila, blagog mliječnog okusa i rastezljive teksture koji se slaže s brojnim namirnicama.

Dobru mozzarellu odlikuje svjež okus po mlijeku, vrlo blag i nježan, ali prepoznatljiv, s laganom kiselom notom. Što je sir svježiji, to mu je tijesto čvršće i elastičnije, dok starenjem postaje sve mekši i kiseliji. Mozzarella je osobito omiljena u proljeće i ljeto, uz svježe rajčice, prelivena dobrim maslinovim uljem i ukrašena listićima svježeg bosiljka. Odlično će prijati uz lagana crvena i bijela vina. Najčešće se poslužuje u kombinaciji sa svježom rajčicom, prelivena maslinovim uljem i začinjena svježim bosiljkom. Odlična je u sendvičima i brusketama te raznim salatama od kuhanog i svježeg povrća i mahunarki. U Italiji je glavni sir koji se koristi u pripremi pizze.

Dolazi od riječi 'mozzare' što znači rezati, a opisuje korak u tehnici proizvodnje. Originalni naziv glasio je 'mozza', dok se termin mozzarella prvi put se spominje u 16. stoljeću u talijanskoj kuharici. Vjeruje se kako se mozzarella počela proizvoditi vrlo rano, odnosno da je još u staroj Grčkoj, u Periklovo doba, predstavljala sir koji se grickao za vrijeme kazališnih predstava.

Proizvodi se u jajolikim grudama veličine oko 100 grama i čuva se u vlastitoj sirutki koja produljuje njenu svježinu. Najcjenjenija mozzarella proizvodi se od mlijeka bivolice odnosno ženke vodenog bivola. U usporedbi s mozzarellom od kravljeg mlijeka, mozzarella proizvedena od bivoljeg mlijeka rjeđe je dostupna i skuplja, a karakterizira ju bogatiji, intenzivniji okus i viši udio masti. Recepturu su osmislili su redovnici samostana San Lorenzo di Capua na jugu Italije u 3. stoljeću. Bivolice su u to doba bile glavne hraniteljice pa su se imućnima smatrale obitelji koje su ih imale.