Svaki kuhar, bilo amater ili profesionalac, koristi luk u svojim jelima iako rezanje te namirnice izaziva suze na oči. Uzgaja se stoljećima, bogatog je okusa, snažnog mirisa i pun je ljekovitih svojstava. Pomaže zdravlju srca i krvnih žila, čvrstoći kostiju, vezivnog tkiva i protiv upala te sprječava razvoj tumora, dok razinu šećera drži pod kontrolom.

Stari Egipćani su osobito cijenili vrijednost luka tako što su njime plaćali radnike koji su gradili piramide, dok su faraoni (npr. Tutankamon) stavljali luk u grobnice da im posluži u zagrobnom životu. Indijci su cijenili ljekovita svjojstva luka, Kristofor Kolumbo proširio ga je zapad, a njegovi najveći uzgajivači danas su Kina, Indija, SAD, Rusija i Španjolska.

Sorte luka razlikuju se po boji, veličini i okusu koji, pak ovisi o klimi u kojoj raste - što je blaža klima, to je luk slađi. No, kod kuhanja ipak postoje mali zakoni: treba znati koji luk odgovara kojim jelima... Tako se žuti luk, koji dugo zadržava svoj okus, najčešće i najbolje koristi u pripremi jela s duljom termičkom obradom kao što su variva, pirjana povrtna i mesna jela, juhe i umaci, pa čak i u mediteranskim pogačama.

U sirovom stanju osobito je izvrstan crveni ili ljubičasti luk, i to kao dodatak salatama, hladnim umacima, sendvičima ili uz meso s roštilja. Nježnija ljutika upotrebljava se za rafinirana jela kao što su klasični umaci, no pečena ljutika s ljuskom izvrsna je uz razna mesa, dok se mladi luk najčešće jede sirov kao sastojak raznih salata, jela od jaja, uz razna pečenja, suhomesnate proizvode ili mesa s roštilja, jer nema tako jak i prodoran okus.