Buče, tikve ili bundeve na našim su stolovima prisutne već stoljećima, a mogu se pripremati i jesti na razne načine. Osim ukusnih plodova, od njih možemo koristiti sjeme, cvjetove, mlade listove, a plodovi predstavljaju pravo skladište hranjivih materija, minerala i vitamina – veliki udio vitamina A i B kompleksa, zatim dijetalnih vlakana, antioksidansa, raznih minerala...
Plodovi bundeve odlikuju se mnoštvom boja i oblika. Ukoliko je ne pripremate često, mogli bi vas zbuniti silni nazivi za određene sorte, baš kao što su zbunile natjecatelja Antu – nije znao odgovoriti na pitanje koju točno sortu buče drži u ruci.
Na svijetu postoji nekoliko stotina različitih sorti bundeva, a uzgajaju se skoro na svim kontinentima, osim na Antartici. Kuharima je vrlo važno koju bundevu kuhaju, stoga donosimo popis onih najčešćih na hrvatskim tržnicama i policama trgovina.
Bijela buča je udomaćena na našem području. To je povrtnica bez koje se kasna jesen i zima teško mogu zamisliti. Koristi se u ishrani kao pečena, kuhana, u pitama i juhama i povoljno djeluje na probavni sustav i rad žuči.
Buča smokvolisna ima prugastu zeleno-bijelu koru, sličnu lubenici, dok su joj listovi slični onima u smokve pa otud i naziv. Od nje se pripremaju voćni kompoti i džem. Plodovi su joj srednje veličine, a unatoč težini, uspijeva na ogradama.
Zimska buča sadi se u kasno proljeće, voli sunčana mjesta, ali se njeni plodovi beru prije prvih mrazeva. Na sobnoj temperaturi može ostati sve do idućeg proljeća, pa ju zato nazivaju i zimska tikva.
Muškatna ili butternut tikva tek se odnedavno pojavila na našim prostorima. Oblikom podsjeća na tamburicu pa otud i naziv tamburica tikva. To je zimska tikva koja se može očuvati i do 9 mjeseci, a odlikuje se malim sadržajem masti te vrlo visokim udjelom omega 3 masti. Od nje se pripremaju juhe, variva, pite, džemovi i sokovi.
Hokaido ili japanska tikva ima karakterističan izgled sa zašiljenim dijelom prema dršci. Nešto je slađa od butternut buće i kestenjastog je okusa. Koristi se u pripremi juha, variva, umaka, kao pire ili u slatkim jelima poput pita ili kolača, a može je se kuhati, peći, puniti ili grilati.
Ibiza je vrsta bundeve čiji su plodovi blago rebrasti, a meso suho i kvalitetno te je najčešće žuto-narančaste boje. Ibiza se uglavnom uzgaja zbog sjemenki, koje imaju znatno veću vrijednost od mesnatog dijela jer su bogatije vitaminima i mineralima. Ona je vrlo slatkog okusa i priprema se tako što se prvo dobro očisti i posuši prije nego li se stavi peći. Međutim, ova se bundeva najčešće koristi kao lanterna i ukras za Noć vještica.
Prinčeva kruna ima zanimljivu sivu i tanku koru, ali je njeno meso debelo, sočno, tamno narančaste boje i slatkog okusa. U njoj se nalaze velike količine pektina, za koji se smatra da ima ljekovita svojstva. Možete ju jesti pečenu, kuhanu ili pohanu, u obliku deserta te kaše i pirea, a njen okus je sličan okusu kestena.
Kabocha tikva je dobila ime po kambodžanskom gradu iz kojeg potječe. Njeno meso je suho, ali ukusno, a kora je tanka i zelena, no jestiva. Mirisom i bojom kore podsjeća na lubenicu, a popularna je u kulinarstvu jer ne postoji način na koji se ona ne može pripremiti. Izbor jela uz ovu vrstu bundeva postaje neograničen.
Upravo se čita
Upravo se čita
Turban tikva je istovremeno dekorativna i jestiva. Kora je šarene boje, a meso žuto i narančasto te vrlo aromatično pa je je odlična za pečenje. Najčešće se koristi za pripremu kremastih juha jer joj kora može poslužiti kao dekorativna posuda za jelo.
