Buče , tikve ili bundeve na našim su stolovima prisutne već stoljećima, a mogu se pripremati i jesti na razne načine. Osim ukusnih plodova, od njih možemo koristiti sjeme, cvjetove, mlade listove, a plodovi predstavljaju pravo skladište hranjivih materija, minerala i vitamina – veliki udio vitamina A i B kompleksa, zatim dijetalnih vlakana, antioksidansa, raznih minerala...

Plodovi bundeve odlikuju se mnoštvom boja i oblika. Ukoliko je ne pripremate često, mogli bi vas zbuniti silni nazivi za određene sorte, baš kao što su zbunile natjecatelja Antu – nije znao odgovoriti na pitanje koju točno sortu buče drži u ruci.

Na svijetu postoji nekoliko stotina različitih sorti bundeva, a uzgajaju se skoro na svim kontinentima, osim na Antartici. Kuharima je vrlo važno koju bundevu kuhaju, stoga donosimo popis onih najčešćih na hrvatskim tržnicama i policama trgovina.

Bijela buča je udomaćena na našem području. To je povrtnica bez koje se kasna jesen i zima teško mogu zamisliti. Koristi se u ishrani kao pečena, kuhana, u pitama i juhama i povoljno djeluje na probavni sustav i rad žuči.

Buča smokvolisna ima prugastu zeleno-bijelu koru, sličnu lubenici, dok su joj listovi slični onima u smokve pa otud i naziv. Od nje se pripremaju voćni kompoti i džem. Plodovi su joj srednje veličine, a unatoč težini, uspijeva na ogradama.

Zimska buča sadi se u kasno proljeće, voli sunčana mjesta, ali se njeni plodovi beru prije prvih mrazeva. Na sobnoj temperaturi može ostati sve do idućeg proljeća, pa ju zato nazivaju i zimska tikva.

Muškatna ili butternut tikva tek se odnedavno pojavila na našim prostorima. Oblikom podsjeća na tamburicu pa otud i naziv tamburica tikva. To je zimska tikva koja se može očuvati i do 9 mjeseci, a odlikuje se malim sadržajem masti te vrlo visokim udjelom omega 3 masti. Od nje se pripremaju juhe, variva, pite, džemovi i sokovi.

Hokaido ili japanska tikva ima karakterističan izgled sa zašiljenim dijelom prema dršci. Nešto je slađa od butternut buće i kestenjastog je okusa. Koristi se u pripremi juha, variva, umaka, kao pire ili u slatkim jelima poput pita ili kolača, a može je se kuhati, peći, puniti ili grilati.

Ibiza je vrsta bundeve čiji su plodovi blago rebrasti, a meso suho i kvalitetno te je najčešće žuto-narančaste boje. Ibiza se uglavnom uzgaja zbog sjemenki, koje imaju znatno veću vrijednost od mesnatog dijela jer su bogatije vitaminima i mineralima. Ona je vrlo slatkog okusa i priprema se tako što se prvo dobro očisti i posuši prije nego li se stavi peći. Međutim, ova se bundeva najčešće koristi kao lanterna i ukras za Noć vještica.

Prinčeva kruna ima zanimljivu sivu i tanku koru, ali je njeno meso debelo, sočno, tamno narančaste boje i slatkog okusa. U njoj se nalaze velike količine pektina, za koji se smatra da ima ljekovita svojstva. Možete ju jesti pečenu, kuhanu ili pohanu, u obliku deserta te kaše i pirea, a njen okus je sličan okusu kestena.

Kabocha tikva je dobila ime po kambodžanskom gradu iz kojeg potječe. Njeno meso je suho, ali ukusno, a kora je tanka i zelena, no jestiva. Mirisom i bojom kore podsjeća na lubenicu, a popularna je u kulinarstvu jer ne postoji način na koji se ona ne može pripremiti. Izbor jela uz ovu vrstu bundeva postaje neograničen.

Turban tikva je istovremeno dekorativna i jestiva. Kora je šarene boje, a meso žuto i narančasto te vrlo aromatično pa je je odlična za pečenje. Najčešće se koristi za pripremu kremastih juha jer joj kora može poslužiti kao dekorativna posuda za jelo.