Zove se još i ak, červez, opih, pitomi celer i selen , a kultiviran je u Europi u 17. stoljeću. Od tada se koristi u brojnim svjetskim kuhinjama, i to najčešće u juhama, ali i u salatama, te mesnim jelima. No, i prije toga je imao veliki značaj u starom Rimu, gdje su uz lovorove, pobjednici nerijetko dobivali i celerove vijence , jer se smatralo da on donosi zdravlje i dugovječnost.

Na našim prostorima su bistre juhe nezamislive bez celera, a to je i djelomično zbog toga što je on neizmjerno otporan na sve vremenske uvijete i rađa kroz čitavu godinu. Naravno, pripremaju se i krem juhe, koje obiluju vitaminom K , kojeg u celeru ima najviše.

Jake arome, ali istovremeno blagog okusa, celer pomaže u kontroliranju i smanjenju krvnog tlaka i dijabetesa, rješava se celulita, te općenito pozitivno utječe na jačanje imuniteta. Jedina je namjernica koju kada jedete više kalorija potrošite žvačući, nego što unesete samom konzumacijom.

Celer se odlično spaja s jabukama, ali i orašastim plodovima te raznim sjemenkama. Upravo su se razne salate u kojima je bilo celera i,primjerice, oraha smatrale izuzetno jakim afrodizijakom, jer potiču rad krvožilnog sustava.

Može se jesti narezan u štapiće, a zatim se umače u razne dipove od svježeg sira, vrhnja, češnjaka, guacamole umaka i sl. Može poslužiti i kao alternativa pire krumpiru uz mesna jela, pa se tako celer prokuha, ocijedi i uz dodatak maslaca izgnječi i posluži kao pire.