Camembert je meki, masni sir s bijelom plemenitom plijesni kojeg je 1791. prvi put napravila jedna francuska obitelj iz Normandije i to prema verziji recepta jednog svećeničkog reda. Ne moramo napominjati da je sirpostao brzo popularan i poznat.

Otkad je krajem 19.st. počela tvornička proizvodnja ovog pljesnivog sira, niti jedan se Camembert nije pravio na farmama. Korica origonalnog camemberta je bila neujednačene boje, uglavnom plavo sive sa smećkastim točkicama. Od 1920-tih je korica ovog sira sve češće bijele boje, ali tek se od sedamdesetih bijela boja potvrdila kao standard.

Pravi camembert pripremljen od nepasteriziranog mlijeka, snažan je na nepcu -ima okus šampinjona i voćne arome,svjetlo žute boje, mekan u sredini, a korica mu je tanka. Kao i kod drugog čuvenog francuskog sira, briea, sazrijevanje camemberta započinje izvana kada se površina prekriva tankim slojem soli i plijesni i traje najmanje tri tjedna na tamnom, hladnom i vlažnom mjestu. Zbog svega toga camembert se nakon otvaranja čuva najviše sedam dana, uvijek u svojoj originalnoj ambalaži, dobro zaštićen od sušenja. Na tržište dolazi u malom pakiranju u obliku kolača .

Iako se Camembert koristi u pripremi različitih jela, najbolje ga je konzumirati izravno uz meso, vino ili komadić kruha, jer njegov profinjeni slankasti okus ne podnosi izlaganje visokim temperaturama. Preporučuje se uz voće ili orašaste plodove.

Pohani camembert (obložen hrskavom koricom, a kremasti iznutra) vrlo je popularan u Austriji ili Njemačkoj, a u minijaturnoj verziji može se naći i u nekim restoranima brze hrane. Može se dodati juhi od cvjetače , zajedno s dijon senfom i mljevenim ili grubo nasjeckanim lješnjacima.