Prvi se put pismeno spominju u 14. stoljeću, i to gdje drugdje nego u Veneciji. Kao trgovačka sila, Venecija je ovu vrstu tjestenine proširila po čitavoj Europi, čak do engleskih dvorova. Iako brojne druge kulture imaju slična jela – kineski wonton ili azijska samosa , indijski gujiya ili židovski kreplach , ravioli su se nametnuli kao najpoznatija vrsta punjene tjestenine.

Za ovo jelo izrazito je bitno da je tijesto jednako, glatko i bez grudica, stoga se najbolje radi od glatkog brašna. Dodaju se jaja, sol i ulje te se sve zamijesi u jednoličnu masu. Važno je da tijesto bude elastično te da se ne lomi, a dobro ga je ostaviti i u hladnjaku kako bi postalo kompaktno. Valja se na tanke slojeve te tradicionalno reže u obliku četverokuta ili kruga. Puni se riccota sirom, tikvicama, mesom, šunkom, špinatom, ciklom, mrkvom ili drugim namirnicama. Važno je samo da se pogodi točan omjer tijesta i nadjeva, da sve bude dobro začinjeno te da se tijesto prilikom termičke obrade ne rastvori. Još je jedna vrlo važna stavka – nužno je istisnuti sav zrak iz jastučića s nadjevom i premazati krajeve žumanjkom ili vodom kako bi sve ostalo savršeno zatvoreno, a upravo je tu tehniku Mate objasnio Andreju i Marijanu.

Voda ili žumanjak je bitan, baš kako vam ne bi pucala pašta. Samo brzo prođete prstom! Kada radite raviole, onda stavljate mekše tijesto da možete duže raditi, a lakše njime manipulirati, a to je vrlo bitna stvar!", objasnio je Mate Andreju i Marijanu kako bi im ravioli bolje uspjeli, a je li taj savjet bio koristan, otkrijte sami u priloženom videu.