Beurre blanc na francuskom jeziku doslovno znači bijeli maslac , jasno je i zašto – u redukciju octa i/ili bijelog vina i dinstanog luka stavlja se hladni maslac kako bi se otopio, a da se pritom ne počne odvajati masnoća.

Ovaj umak potječe iz doline Loire, a navodno ga je slučajno otkrila Clémence Lefeuvre početkom 20. stoljeća. Ona je imala svoj restoran La Buvette de la Marine , u kojem je redovito posluživala brojna jela s bernaise umakom , no jednog dana je zaboravila dodati estragon i žutanjke, pa je dobio novi, malo blaži umak kojeg je nazvala buerre blanc.

Sve se to odvijalo u vrijeme kada je radila za markiza de Goulainea, kojemu se novi umak iznimno svidio, te je njezin recept brzo postao tražen na svim važnim političkim okupljanjima. Čak je i Aristide Briand , nobelovac i dugogodišnji premijer Francuske, za njene smrti 1932., rekao da 'čitava nacija pomalo tuguje.'

Prilikom pripreme ovog umaka, važno je na umu imati da temperatura nikada ne smije priječi 58 stupnjeva Celzijevih jer će se emulirajući proteini raspasti i umak neće biti kremast.

Najčešće se koristi uz fine komade ribe poput tunjevine, razne odreske, tjesteninu, te uz mlade šparoge.