Ponegdje ih nazivaju i flekicama s kupusom, ali ipak su poznatije kao krpice sa zeljem, pogotovo u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Radile su se kao posni obrok, ili kao dodatak mesnim jelima – bile su savršen zimski obrok. Osim što nekada zelje nije bilo dostupno čitavu godinu, ljudi su puno više radili fizički, stoga su im masnoća i vitamini bili dobrodošli u prehrani.

Tijesto se pripremalo i sušilo kod kuće, ali danas se često kupuje na tržnicama, ili se pak koriste mašnice (farfalle). Kako bilo, važno je da tijesto ne bude prekuhano te da omjer zelja i tijesta bude ujednačen. Zelje se koristi svježe, a važno ga je tanko narezati, te dobro posoliti i popapriti. Ovisno o preferencijama, može biti mekanije ili malo hrskavije pripremljeno.

Ono sedinsta, točnije prži na masti, na koju možete dodati crvenu papriku u prahu, sitno nasjeckani luk, ili čak malo špeka. Zatim se dodaje zelje, a tijesto zakuhano u posebnom loncu dodaje se na kraju.

Kao što smo spomenuli, krpice se na tanjuru najčešće nalaze uz meso, a zimi pogotovo uz bunceke, kobasice, krvavice, ali savršeno idu i uz piletinu ili puretinu. Ako želite ići stopama naših starih, umjesto bistre juhe zakuhajte ajmprem/ajnpren juhu i imate pravu malu kulturno-povijesnu baštinu na stolu!

Upravo tim smjerom većeras ići će i 'Špičekove Zagorke', naše Ana i Snježana, a koliko će bodova zaraditi, gledajte većeras u 21:05.