Zašto je toliko volimo? Zato što naše meso i ribu obogaćuje i daje im posebne arome prilikom termičke obrade, najčešće pečenja. Marinade mogu biti kuhane ili nekuhane, ali nikako se mogu sastojati samo od suhih začina – to je začinjavanje (seasoning na engleskom).

Ovisno o vrsti i načinu pripremanja mesa i ribe, tako valja odabrati i odgovarajuće sastojke za marinadu. Sastavni elementi uvijek će biti ulje koje daje na sočnosti, luk i češnjak za aromu, te sol koja opušta mišićno tikvo i pojačava okuse, te ujedno i konzervira meso. Upravo je to jedna od važnijih uloga mariniranja – konzerviranje i očuvanje svih okusa i sočnosti u mesu.

Na našim područjima tu se redovito nalaze i suhi dodaci jelima od povrća, crvena paprika, bilo ljuta ili slatka, ovisno o ukusu. Meso se može marinirati nekoliko sati, ili čak čitavu noć, što ponovno ovisi o vrsti mesa i preferencijama onoga tko ga priprema. Važno je samo paziti na temperaturu u kojoj se meso nalazi, kako ne bi došlo do kvarenja.

Riba je pak usko vezana s maslinovim uljem i brojnim začinskim travama – ružmarinom, origanom, majčinom dušicom, a u nekim kombinacijama, pogotovo skandinavskim, koprom. Za ribu će vam dobro doći i malo kiseline, poput kvasine ili limunovog soka. Za one željne eksperimentiranja, u marinadi za ribu se mogu pronaći i sok od naranče ili pak vina.

Svaka država ima neku svoju tradiciju koja je nama možda neobična, ali ako se uistinu osjećate hrabrima, možete iskušati mariniranje u emulziji od senfa i ulja, sojinog umaka, đumbira, meda, mažurana ili piva. Upravo se pivo pokazalo kao dobar izbor za dulje marinade, jer smanjuje nastanak kancerogenih stanica, a ujedno i pojačava okus.

Na što god da se odlučite, pazite da ne pretjerate s kiselinom, da meso i ribu u marinadi držite na hladnome, te neka sve skupa bude u staklenoj posudi koja neće zadržati mirise, niti ispuštati kemikalije, poput nekih plastičnih inačica.

Koja je vaša omiljena marinada – podijelite je s nama!