Prvi pribor za jelo koristili su još primitivni čovjekovi preci – to su najčešće bila udubljeni komadi drveta, ili čak školjke, puževe kućice iživotinjske kosti. Nož je nastao kao manja verzija mača i oštrica koje su posjedovali, žlica je imitirala minijaturnu zdjelicu na dršci, a vilica je zapravo bila spoj tri ili četiri naoštrena komada drva.

No, pojam pribora za jelo u kombinaciji koju danas poznajemo – vilica, žlica i nož – poznata je tek u zadnjih nekoliko stoljeća. Katarina Medici koja se iz Italije odselila u Francusku kako bi se udala za Henryja II , 1533. je sa sobom ponijela i vilicu, no francuski se dvor nije mogao naviknuti na nju – smatrali su takav način konzumiranja hrane pretencioznim.

Sve do 17. stoljeća se hrana jela prstima, ili se srkala iz zdjelica – kako u sirotinjskim kućama, tako i na dvorovima velikana. Nemojte se zavarati da su vilice izmislili neki napredni narodi – one se, uz oštrice nalaze i u brojnim starogrčkim i rimskim dokumentima, ali i mitologijama - Posejdon, odnosno Neptun , bog mora, nosio je trozubac, ali ipak, nije ga koristio kao pribor za jelo.

Danas se zna točno propisani raspored pribora na stolu – tanjur je u sredini, vilica njemu s lijeva, a nož i žlica s desna. U restoranima ćete često pronaći i malenu žličicu iznad tanjura – ona služi za desert. Ukoliko se poslužuje obrok u dva slijeda, na stolu je moguće staviti i dva para pribora za jelo, a nije neobično niti ako se pred vama nalazi više čaša – za vino, za vodu ili aperitiv. Sve to zajedno naziva se le couvert, a svaki restoran koji imalo drži do svog imidža, obraća pozornost na njega.

Ukoliko ste imali sumnje kako ostaviti pribor za jelo nakon što ste završili s obrokom, donosimo vam jednostavan, ali koristan prikaz kako se nikada više ne bi zabunili.