Priča nas vraća u 1899. godinu, kada su braća Michelin napravila popis mehaničarskih radnji, benzinskih postaja, te hotela i restorana u svrhu poboljšanja prodaje svojih Michelin guma. S vremenom je dospjeti u knjigu postalo pitanje prestiža, a od 1926. službeni inspektori donose odluke o tome tko je ispunio sve uvjete.

Kriteriji koji se prate su: vještina kuhanja i stvaranja mirisa, originalnost kuhinje, kvaliteta proizvoda, dosljednost posjetioca i cijena. U obzir se uzimaju samo jela koja se natječu za zvijezde, a dekoracije i sve ostalo je sporedno. Inspekcija se ne najavljuje, ali ponekad ih se, s obzirom na vrstu narudžbe može prepoznati.

Michelinov vodič danas se zove i Crvena knjiga zbog prepoznatljivih korica, a u njoj se nalaze restorani s jednom, dvije ili tri zvjezdice – svega 85 restorana u svijetu ima čast čuvati tri zvjezdice. No, ukoliko se restoran ne drži kvalitete koju je imao kada je dobio ovo priznanje, ona može biti i oduzeta.

Vodič se godišnje proda u više od sto milijuna primjeraka, a apsolutni pobjednik je Tokio – ondje ima najviše restorana koji su zaradili privilegiju i mjesto u Crvenoj knjizi. Danas sve više ljudi prati kulinarske trendove, pa su tako popularni i filmovi koji prikazuju proces kojim se dolazi do zvjezdica – najpoznatiji su Indijski začin na francuski način i Paklena kuhinja.