S obzirom da je u zadnji tren uskočila kao zamjena trudnoj Željki Klemenčić, Žakline Troskot priznaje da se našla u neobranom grožđu kao članica RTL-ovog gastro showa.

Jedan petak nazvali su me s RTL-a i pitali bi li mogla odmah u ponedjeljak uskočiti na snimanje, pomoći Željki Klemenčić s obzirom na to da je u drugom stanju. Na kraju je ostalo da ću do kraja sezone biti u žiriju, što je razumljivo s obzirom na situaciju. Priznajem da sam se malo našla u neobranom grožđu jer je Željka vrsna u onom što radi. Poznaje svaku namirnicu, dok sam ja posljednjih sedam godina više fokusirana na kolače. Premda kad se bavite pripremom hrane imate dobro izbalansirana osjetila da možete procijeniti što nedostaje, je li namirnica suha, dobro termički obrađena, a važno je da glavnu namirnicu 'ne ubiju' začini' nego da je podignu. Tako da se u tom smislu priprema razne hrane puno ne razlikuje", otkrila je Žakline koja i o svojim kolegama, članovima žirija Pažaninu i Špičeku ima samo riječi hvale.

Sigurno da Tomo i Ivan imaju više iskustva u gastronomiji, iako svaki dan kuham za obitelj. I oni rade deserte za svoje goste, ali kod mene je to češće. Tako da smo se jako dobro nadopunjavali. U jednoj fazi natjecanja kandidati su pripremali cijeli menu koji je sadržio i desert pa smo komentirali jela svatko u svom segmentu koji najviše poznaje. Tomislav tradicionalna jela, Ivan mediteranska, a ja slatka, a uz to sam na neki način bila i 'glas naroda', u smislu je li mi jelo ukusno ili nije. Moram reći da je atmosfera na snimanju bila jako zabavna. Tomek i Ivan su odlična kombinacija. Dosta gledatelja misli da se svađaju, a u stvari se super slažu i zezaju. Sve je to prirodno. Ne slažu se u svemu kad su jela u pitanju, što je u redu. Stvarno su mi priuštili jako puno smijeha", kazala je Žakline, dodajući kako su joj se favoriti među natjecateljima izmjenjivali iz dana u dan.

Na upit o svojim počecima u gastronomiji, točnije slastičarstvu, Žakline je priznala kako je još za vrijeme rada u marketinškom odjelu jedne tvrtke razmišljala o otvorenju svoje slastičarnice.

Nakon godinu dana porodiljinog i posvete djetetu vratila sam se na posao u firmu gdje mi je stalno tinjala želja da otvorim nešto svoje. Kad znate da ste dostigli svoj plafon u nekom poslu, nemate nikakvu primjedbu na posao, radite za Nijemce, sve se poštuje, a i nagrađeni ste za svoj rad. Ipak zbrojila sam koliko imam godina, što želim, i rekla sam si: 'Sad ili nikad'. To je bio riskantan potez jer sam ostavila dobro plaćen posao u situaciji kad je u Hrvatskoj sve kretalo nizbrdo. Ali toliko sam vjerovala u svoj san da su valjda i nebesa rekla da će malo pripaziti na me jer sam malo luda. Dakle 2010. osnovala sam tvrtku, a u travnju iste godine napustila posao koji sam radila deset godina. Prvu slastičarnicu 'Amelie' otvorila sam u Vlaškoj ulici, zaposlila tek jednu djelatnicu koja je radila u prodaji. Preuzela sam kuhinju, odnosno pečenje kolača, drugu smjenu u prodaji, a radila sam i kao nabavljač, dostavljač i čistačica. Dok bi Leo i Andrej guštali na moru, ja bih radila dan i noć. Jednu večer kad sam pripremala kolače za neku svadbu zapitala sam se: 'Bože što mi je ovo trebalo?' Taj trenutak slabosti izbrisalo mi je osjećaj koji mi je Njemačka ugradila, upornost, i da nema predaje. Dan bi mi izgledao tako da bih radila cijelu noć, ujutro bih Andreja vodila u vrtić, pa opet išla na posao. Jednom mi se dogodilo da 38 sati nisam izašla iz kuhinje. Tako da svi koji misle da mi je palo s neba, varaju se. Zaista sam ponosna na sve što sam sama postigla. Danas imam tri slastičarnice, tridesetak zaposlenih, a radimo kolače i za neke restorane i kafiće", ispričala je Žakline tjedniku.

Priznaje da joj je najdraže vrijeme ono koje provodi sa sinom Andrejom, koji je od nje naslijedio osjećaj za okus.

Donosim mu svaki kolač i točno mi sugerira što nije dobro. Čak mi daje ocjene. Za tortu Vranicany s kojom smo se natjecali prošle godine (Petra Jelenić je bila u žiriju), Andrej mi je rekao: 'Znaš mama, ovo nije za deset, ovo je za sto. Ako te ne proglase pobjednikom, nemaju pojma o slatkome'. Na kraju sam pobijedila."