Dagnje su vjerojatno najpoznatije školjke kod Hrvata. Imaju oblik lepeze, izvana su crno-modre, a iznutra blijedo-sedefaste. Samonikle dagnje nalazimo na mnogim mjestima uz našu obalu, no u većini slučajeva u ribarnice i restorane dolaze direktno iz uzgajališta, gdje se tri i pol godine hrane planktonima.

Jedno od osnovnih pravila je, slično kao i kod riba i drugih morskih plodova, da školjke moraju biti svježe kod kuhanja. Drugo pravilo je, da, ukoliko ih radite na buzaru, na rižoto ili s tjesteninom, one koje se nakon termičke obrade ne otvore, ne bi trebalo konzumirati.

Na ta su pravila pazili i otac i sin iz Zagreba, Marijan i Andrej , koji su u kuhoboju u četvrtak navečer žiriju na kušanje donijeli svoju verziju dagnji na buzaru. To je jelo vrlo jednostavne pripreme - dagnje se kuhaju na malo maslinova ulja sve dok se ne otvore, a zatim se dodaju češnjak, krušne mrvice i malo bijelog vina. Kuhaju se još nekoliko minuta i na kraju se doda svježe nasjeckani peršin. Taj je način prozvan bijelim, dok za crvenu buzaru treba dodati malo nasjeckane rajčice. Obavezno se uz buzaru poslužuje i prepečeni kruh kako bi se umakao u umak od dagnji.

Međutim, Marijan i sin u svoju su buzaru stavili korijander umjesto peršina, za što su dobili pohvale. Međutim, buzaru su poslužili žiriju kao glavno jelo zbog čega ih je chef Mate Janković upozorio da drugi put pripaze prilikom slaganja jelovnika jer se buzara u restoranima poslužuje kao predjelo.