1.Što vam je donijela/promijenila pobjeda u showu 'Tri, dva, jedan - peci!'?

Dubravka: Dobili smo potvrdu da dobro radimo ono što radimo i da naše slastice imaju određenu kvalitetu. Svojevrstan dokaz da znamo pripremati slastice.

Marijana: Između ostalog, dokazala sam sama sebi da mogu, da dobro radim to što radim.

2.Što namjeravate učiniti s nagradom od 50 tisuća kuna?

Dubravka: Baš sam jutros razmišljala o tome. Voljela bi da dio novca uložimo u slastičarsku opremu. Iako još nisam stigla s Marijanom prokomentirati svoju ideju. (smijeh)

Marijana: Dubravkina ideja nije loša, svakako ću uložiti u slastičarsku opremu. Kad mi kćer dođe u kuhinju, obavezno mi spali lopaticu za miješanje, pa moram po drugu.

3.Koji vam je bio najveći izazov u showu?

Dubravka: Još uvijek smo pod dojmom poznanstva s kandidatima koji su sudjelovali u showu. Normalno je da kad dolaziš u takvu vrstu emisije očekuješ da će svi htjeti biti bolji jedni od drugih, da će biti izražena ta kompetencija. Ali kad sam upoznala kandidate, u meni nije izašao na vidjelo taj natjecateljski duh. Željela sam da smo svi dobri. Bilo mi je žao već kad su prvi kandidati ispali i bilo mi je krivo što nismo svi zajedno mogli učestvovati u showu do kraja.

Marijana: Pravljenje macaronsa. Radila sam ih kod kuće nekoliko puta ali sam shvatila da bi trebala od početka do kraja gledati Žakline kako ona to radi da vidim kako točno to uraditi. U pravilu su mi bili slatki i nikakvi, dok nisam probala njezine s malinama, oni su vrh!

4.Što ste naučili od članova žirija?

Dubravka: Čim smo čuli tko će biti u žiriju, osjećale smo se počašćeno što će nas baš oni ocjenjivati. Mnogo je toga. Recimo, one najosnovnije stvari koje čine dobro završen recept poput toga da se vrhnje ne smije previše izlupati, način miješanja želatine, da se šećer i voda za karamel ne smiju miješati.

Marijana: Svakako onaj da ne smijem miješati karamelu! Dok radite za jedinicom i imate ograničeno vrijeme za pripremu slastice koncentrirate se samo na ono što žiri vama direktno kaže. A sad bih voljela sjesti s njima u četiri oka i u miru razgovarati i slušati savjete. Stvarno su stručni, vrhunski i prekrasni.

5.Tko najviše uživa u vašim kolačima u privatnom životu?

Dubravka: Ja imam jednog sina i puno susjeda, a njezina cijela obitelj voli slastice. Već za doručak volim napraviti nešto, tipa buhtle od sira. Baš volim praviti kolače, to mi je nešto normalno i spontano. Netko se ujutro ustane i razmišlja kako će se našminkati, a ja ujutro razmišljam što bih mogla u kuhinji ispeći. A Marijana je još gora! (smijeh)

Marijana: Kolege s posla, definitivno! Oni pometu sve! (smijeh) Dok moja djeca ne baš toliko. Oni vole dvije vrste i to je to! Valjda im postane dosadno kad im je stalno dostupno...

6.Koja vam je omiljena slastica?

Dubravka: Trenutno radim tortu s kokosovom pjenicom koju smo radile u finalu, nju volim. Onaj kolač koji smo radile u showu, čarobni vijenac, njega isto tako jako volim.

Marijana: Nisam veliki ljubitelj čokolade i puno šećera. Jako volim voće i jako volim kolače koji sadrže voće. A vrhunska stvar mi je i najobičnija štrudla s jabukama ili višnjama. To bi mogla uvijek pojesti.

7.S obzirom da radite vrlo stresan posao, kao policajke u pritvorskoj jedinici, kako se rješavate stresa?

Dubravka: Pečenje slastica je ljubav, a ne sredstvo za rješavanje stresa. A stresa se rješavam razgovorom.

Marijana: Ne pravljenjem slastica, kao što će mnogi pomisliti. To jednostavno volim i kad nemam za koga peći, ja ih ispečem. Volim eksperimentirat, volim to raditi.

8.Razmišljate li sada možda o promjeni karijere? Imate li možda planove vezane uz slastičarstvo?

Dubravka: Planovi uz slastičarstvo su uvijek želja, ali još radimo i posao nam zaista oduzima puno vremena. Ali nadamo se da ćemo uskoro u mirovinu i da ćemo se onda malo ljepše i ozbiljnije početi baviti slastičarstvom. Tada bi imale više vremena usavršiti sve što znamo i sve što smo saznale u showu.

Marijana: Svakako da planovi postoje. Dubravka i ja bi voljeli otvoriti nešto svoje i to ne vezano samo uz slastičarstvo, jako me zanima i kuhanje. Željela bi imati nešto svoje gdje ću moći pripremati hranu s prirodnim, eko sastojcima, domaće pekmeze, kruh iz krušne peći, domaće štrukle...nešto čemu se ljudi vraćaju i što zapravo mnogi ni ne znaju cijeniti. Vraćanje tradicionalnom, starom i dobrom.

Drage naše policajke i slastičarke, želimo vam sve najbolje za Božić i u Novoj godini!