Nakon pronalaska dobre gline trebalo ju je pročistiti i ostaviti da se slegne, a zatim su se prema potrebi dodavale primjese nakon čega se kretalo u proizvodnju. Srednjovjekovna keramika bila je poznata po svojoj lošoj kvaliteti te velikoj količini primjesa koje su uključivale pepeo, pijesak i mljevene ljuske puževa i školjkaša.

Posude su se proizvodile na lončarskom kolu ili bez njega. Lončarsko je kolo bilo nožno, ali asortiman tipova posuda bio je dosta skroman, kao i ukrasi na njima. Uglavnom se radilo o loncima, često ukrašenim jednostavnom valovitom linijom i s karakterističnim križem na dnu posude.

Osim lonaca, izrađivali su se i pekači, vrčevi, čaše, pehari kao i još neki predmeti.

Osim za zadovoljavanje potreba domaćinstva, glina je bila oblikovana i za druge obrtničke djelatnosti: grobovi su sadržavali glinene utege – vretena koja su se koristila za izradu platna, tj. za predenje, a iskopani su i keramički materijali (sapnice) vezani uz taljenje željeza.