Ostalo

Kupali su se u bačvama, sapun se radio od masti i sode, a zubi ispirali u octu

Higijenski uvjeti u srednjem vijeku bili su loši kad je riječ o uklanjanju otpada i smeća.

Press
05.09.2016 09:32

No osobna higijena je bila bolja od očekivane, jer su se ljudi prali, kupali i čistili zube. Meki sapuni su se radili od masti, drvenog pepela i prirodne sode. Često se u njih dodavalo cvijeće i biljna ulja radi mirisa, ali to je bilo skupo. Tvrdi sapuni radili su se od maslinova ulja, sode, vapna, bilja i cvijeća. Prije toga upotrebljavala se samo voda i ulje od cvijeća.

Ljudi su se općenito prali u hladnoj vodi , no imućni su sebi mogli priuštiti i toplu kupku. Kupalo se u drvenim bačvama, preko kojih je ponekad mogla biti tkanina nalik šatoru, no kasnije se jednostavno izgrađene kupaonice pridodavale u unutrašnjosti zamka za gospodara. Voda se zagrijavala u kotlovima ili glinenim posudama nad otvorenim plamenom. Nakon kupanja, voda se trebala iznositi u posudama, osim ako kada" nije bila blizu odvoda u koji se voda mogla izravno izliti.

Javne kupelji bile su raširene u srednjovjekovnoj Europi, a zajedno su se kupali i muškarci i žene, što je izazivalo prigovore iz crkvenih krugova, jer je ta okolnost mogla voditi u nedopušteni seks. Bogati samostani mogli su sebi priuštiti dopremu vode cijevima i radi kupelji, ali pojedina samostanska pravila ukazuju na to da se redovnici nisu redovito kupali.

Jasno, koristile su se rijeke, jezera i bare za kupanje. Pazilo se i na zube, tj. ispirala su se usta vodom, a zubi trljali komadom grube lanene tkanine. Korištene su i mješavine biljaka i abrazivnih tvari, poput pepela spaljenog ružmarina. Jedna od omiljenih mješavina bila je samljevena kadulja sa solnih kristala. Smrvljena pasta od papra, metvice i kamene soli također se koristila. Većina se mješavina sastojala od abrazivnog sredstva i mirisnog bilja, a neki su imali i pridodane začine, cimet, muškat, klinčić, dakako, u kasnijem razdoblju.

Usne vodice bila su temeljene na vinu ili octu, uz dodatak bilja i začina, među kojima je metvica pretezala. Inače, bijeli zubi su se smatrali znakom ljepote, a mirisni zadah je bio vrlo poželjna osobina. Preporučivalo se da se protiv lošeg zadaha žvače sjeme komorača, peršin ili klinčić. Postojali su i zahodi smješteni što dalje od unutarnjih soba, a da je praktično često i s dvostrukim vratima kako bi se smanjio smrad. Za izbacivanje bili su predviđeni ispusti koji su vodili do jarka s vodom. Sjedala su bila od drva ili kamena. Jasno, u seoskoj kući nije bilo zahoda. Praksa pokrivanja podova rogozom bila je velika prijetnja higijeni u srednjem vijeku. Biljke slatkog mirisa poput lavande, kamilice, ružinih latica, tratinčica i komorača dodavane su kako bi se prikrio neugodan vonj koji je prevladavao zbog loše odvodnog sustava.