Miroslav Škoro danima je goruća tema domaćih medija and Vili Beroš approves that.

Iznenađujuće homofobni ispad dotadašnjeg narodnog heroja u trenu je zasjenila bez imalo sumnje ženomrzilačka izjava čovjeka od čije pojave i pjesama ženama odumiru isti oni dijelovi o kojima voli javno razglabati.

Dan kasnije Croatian folk musician and Slavonian tamburitza lover ovaj put ne kupuje jednosmjernu kartu za Ameriku već nastavlja šamarati dostojanstvo i inteligenciju većine hrvatskih žena.

Zašto većine? Zato što će 5. srpnja pokazati kako ima i onih koje ga podržavaju and Miroslav Škoro likes it.

Miroslav Škoro se pokušava 'izvaditi', bio je samo jedan od medijskih napisa nakon što je radikalni lider Domovinskog pokreta pokušao objasniti da je njegova izjava izvedena iz konteksta. Prava je šteta što se neke stvari nisu izvadile na vrijeme, jer svijet bi bez nekih ljudi bio puno ljepše i manje opasnomjesto za suvremenu ženu.

Ne, Miroslav Škoro se nije ni pokušao izvaditi, ispraviti niti ispričati. Umjesto toga, odlučio je ženama zadati još jedan udarac u maternice koje se još nisu oporavile ni od onog prvog zadanog iz zaleta. Nogom. To nije bio udarac samo osječkoj dogradonačelnici Žani Gamoš ili bivšoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović koja mu je također podignula srednji prst.

"Povela se ružna kampanja, kojoj je predvodnica postala bivša predsjednica vulgarnom gestom, koja je otkrila njeno pravo lice.To je srednji prst koji je pokazan cijelom hrvatskom narodu, svim vjernicima, kardinalu koji ju je podržavao. To je sramota za hrvatski narod", izjavio je besramno Škoro te nas katapultirao u 19. stoljeće.

Nekome sramota, ženama povod da napokon podignu svoj glas protiv onih koji smatraju kako bi bilo sasvim u redu da se hrvatski natalitet podiže rađanjem neželjene djece-svakodnevnih podsjetnika na najveće poniženje koje žensko tijelo može doživjeti. Abortus je sramotan, silovanje je OK!

I to ne samo fizičko, već i ono kasnije psihičko koje nad tim nesretnim ženama vrše razne hrvatske institucije koje ih ne štite, već izlažu novim strahovima i patnjama oslobađanjem takvih kukavica.

Istina, podizanje srednjeg prsta najviše je što je bivša predsjednica napravila za žene u Hrvatskoj za vrijeme svog mandata, no lijepo je da se napokon probudila iz antifeminističkog sna u kojem se po tom pitanju pošteno naspavala.

I tu napokon dolazimo do pozitivne strane ove sulude priče, a to je konačno ujedinjenje Hrvatica u borbi za nešto bitno. U borbi koja se zove želim da me muškarac napokon poštuje onako kako zaslužujem. Borbi koju je puno ranije pokrenuo slavni Me Too pokret na svjetskoj razini i kojeg su Hrvatice prespavale baš kao bivša predsjednica borbu za njihova prava.

U borbi u kojoj bi svaki hrvatski šef, jer u većini su to muškarci, bez zadrške dozvolio da njegova zaposlenica jasno i glasno izrazi svoje osobno mišljenje protiv onih koji žele gospodariti njezinim reproduktivnim organima. Zabraniti ženama osnovno pravo na slobodu.

Borbi u kojoj ista ta zaposlenica zna da su njezini šefovi moderni muškarci te će ju podržati da se zauzme za to pravo te svijet učini boljim mjestom. Za sebe, svoju kćer, majku, prijateljicu, susjedu i uostalom njegovu kćer za koju on sigurno ne želi da bude lišena temeljnih sloboda, posebno ako doživi nešto tako okrutno. Borbi u kojoj svima koji nemaju maternicu treba jasno i glasno poručiti da njezinoj vlasnici NE SUDE, jer nemaju pojma o čemu pričaju!

Prošle godine nešto slično u ljudima je probudila Jelena Veljača i njezina inicijativa #SPASIME koja je podigla Zagreb i Hrvatsku na noge, i to doslovno u pet do dvanaest". No opet, bilo je i onih koji su se svemu izrugivali, uglavnom zbog osobnog mišljenja kojeg gaje prema pokretačici inicijative, ističući kako je time htjela promovirati isključivo sebe, a ne još jedan gorući problem u Hrvatskoj, jer welcome to Croatia. Tako su Škoro i srednji prst napokon ujedinili hrvatske žene da barem nakratko prestanu biti zmije jedna prema drugoj i dežurne podmetačice nogu.

Napokon je došlo do toga da ne idemo jedna protiv druge, nego jedna uz drugu protiv svih malih Miroslava Škore među nama koji su ostali u kamenom dobu i nikako ne žele van iz njega.

Zato, drage žene izađimo na izbore dok još imamo to pravo uz pjesmu: "Nitko ti ne dira ravnice, pa nemoj ni ti naše maternice!"

A onda se vratimo bacanju drvlja i kamenja jedna protiv druge, ako baš moramo.