Božena Šimek – Šuplika je medicinska sestra u mirovini, dolazi iz Varaždina a u show se prijavila jer joj prijatelji uvijek govore da je rođena nekoliko stotina godina prekasno.

Nakon sinoćnjeg Boženinog duela, imala je svoju posljednju 'krvavu večeru', te je iskreno otkrila dvoranima što o njima misli.

U intervjuu za RTL , Božena otkriva kako se osjeća u 21. stoljeću, što bi promijenila za vrijeme svog boravka te koga smatra da bi mogao dostojno služiti kralju.

Je li Vam žao što ste izgubili?

Kad se okrenem preko ramena doista mogu reći da mi nije žao što sam izgubila u duelu i nije važno bio to s Ivom ili s bilo kim drugim u mom klanu. Naime, doista sam ostvarila svoj san vrativši se RTL-ovim vremeplovom" u 925. godinu. To mi je sasvim dovoljno. Doista sam ušla" u to vrijeme i ono što me osobito raduje jest spoznaja da sam ostala ona ista ja kakvu me zna obitelj, prijatelji i ljudi koje dnevno srećem.

Kada bi vrijeme vratili, biste li nešto promijenili za vrijeme svog boravka u Ribniku? Što vam se najviše, a što najmanje svidjelo u dvorcu?

Dvorac Ribnik je divan i život u njemu, iako ni u njegovoj dugoj povijesti, a ni za mog boravka nije svakog trenutka bio idiličan, bio je sasvim ugodno mjesto za život. Nije novost da se različiti ljudi stavljeni u određene, često i stresne okolnosti ponašaju shodno svom karakteru i mentalitetu i da sve ono najbolje kao, dakako, i najgore u njima još više dolazi do izražaja. To prihvaćam budući da zagovaram mišljenje po kojem svatko ima pravo biti onakav kakav jest...ali samo do onog trenutka u kojem bi njegovo ponašanje na bilo koji način ugrožavalo druge ljude.

Što mislite, tko će Vam najviše nedostajati, te s kime će te ostati u kontaktu?

Ne bih mogla reći da će mi netko iz dvorca nedostajati jer ću s onima s kojima sam uspostavila ugodnu komunikaciju sigurno tako nastaviti. Oni drugi, i bez da to moram obznaniti, znat će svoje mjesto.

Kako biste opisali međuljudske odnose u dvorcu!

Nervoza zbog promjene okoline i uvjeta života uvelike je utjecala na atmosferu u dvorcu u kojem se, na žalost, nisu svi snašli pa su svoje frustracije rješavali povišenim tonovima. Ne zagovaram takav vid komunikacije i uvijek sam se nastojala distancirati, pronaći ugodnije društvo ili se osamiti...i u tome sam sasvim dobra.

Imaš li nekog favorita od dvorana za kojeg smatrate da bi mogao dostojno služiti kralju te postati prvi pobjednik u novom showu?

Moj favorit u dvorcu svakako je Toni. On je duhovita i ugodna osoba koja svojim odgojem i načinom komunikacije u svakom trenu plijeni pažnju.

Otkrijte nam neku anegdotu iz dvorca!

Najsmješnija situacije svakako su bile Tonijev odnos s pijetlom koje su me, za čitavog mog boravka u dvorcu, beskrajno zabavljale. Bio je to odnos koji je više ličino na sukob dvaju pijetlova...obojica ponosni na sebe i svoje mjesto pod suncem.

Prva ste žena koja je ušla u oslobođeni Knin te ste tim povodom i napisali knjigu 'Žene sjeverozapadne Hrvatske u Domovinskom ratu', koji Vam je događaj najviše ostao u pamćenju? Imate li neku novu knjigu u planu?

Ne bih mogla reći koji je ulazak/izlazak dom/dvorac/dom više ličio na prolaz kroz ogledalo. Slobodno me zovite Alisa! J Puno je planova i izazova na koje moram odgovoriti. Konačno moram s mojim timom Udruge veterana 7. br Puma" završiti knjigu priča Žene sjeverozapadne Hrvatske u Domovinskom ratu", a završeno je snimanje serijala od šest epizoda Priče o veteranskom uspjehu" u kojem sam i sama sudjelovala i prikazivanje kojeg je krenulo prošli tjedan. Moje se ime često spominje u kontekstu operacije Oluja, uz ulazak prve žene u oslobođeni Knin, pri čemu se uvijek sjetim opasne iako anegdotalne situacije kad naša posada tenka u podnožju tvrđave nije imala dovoljno strpljenja čekati da prestane vijoriti srpska zastava na tvrđavi. Ne znajući za naše probleme sa skidanjem zastave zbog zahrđalog koluta koje se stvarno odužilo, naciljali su jarbol...ali u tom su trenu dečki strgnuli zastavu s jarbola i svima nama je ostala glava na ramenu. Doista se danas od srca smijemo tome.

Prije samog ulaska u show, izjavili ste da ste se prijavili jer ste se oduvijek osjećali kao da ste rođeni par stotina godina i ranije, što potvrđuju i Vaši bližnji. Što će te najviše pamtiti za vrijeme svog boravka? Što možete reći da ste naučili zahvaljujući Annu?

Čekaju me i sportski izazovi...kako u natjecateljskom tako i u organizacijskom smislu. Sad kad sam izašla iz dvorca pamtiti ću ovo nevjerojatno iskustvo cijelog života i vjerojatno ga prepričavati unucima. Veseli me činjenica i da sam štošta novog naučila, ali i osvijestila o sebi i to je ono što će me u budućnosti, sigurna sam, činiti boljom osobom. Naučila sam do koje nevjerojatne granice mogu biti tolerantna i strpljiva, osobine za koje sam mislila da nisu pretjerano vezane uz moj karakter, ali pokazalo se da ja to ipak mogu.