Sol već stoljećima ima svoje čvrsto mjesto u životu ljudi. Sol se smatra svetom, darom bogova, solju se zapečaćuju prisege i potkrepljuju žrtve. Sol je bila i vrlo važna gospodarska roba. Jedna od najveličanstvenijih ranih kultura u Europi, halštatska kultura, razvila se na soli - putovi soli vodili su preko Alpa prema jugu u smjeru Italije, na istok na Balkanski poluotok, na sjever sve do Baltičkog mora. Gdje je bilo soli, tu su cvali trgovina i promet, došlo je do rasta riječnog prometa. Gradovi su postajali bogati i moćni, stvoreno je veliko bogatstvo. U srednjem vijeku sol je bila najvažnija trgovačka roba.
Vađenje soli u srednjem vijeku
Kamenu sol koja je u tolikoj mjeri obilježila povijest Austrije u prva dva stoljeća prije Krista, u Rimskom je Carstvu potisnula jeftina morska sol, tako da su alpski rudnici soli skoro u potpunosti zamrli. Eksploatacija soli u Reichenhallu koja je nedvojbeno počivala na rimskoj tradiciji, bila je moguća i bez ozbiljne eksploatacije u rudniku. Slani izvori postojali su primjerice u Bad Hallu u dolini Sulzbach, u Hallu kod Admonta ili u Halltalu kod Mariazella. U svim imenima mjesta nalazi se "Hall", keltska riječ za sol.
Zanimljive povijesne činjenice
Kroz čitavu povijest sol je bila tako dragocjena da su se zbog nje čak vodili ratovi. Jedan od uzroka Francuske revolucije bio je to što je Luj XVI. uveo velik porez na sol. Sol je ujedno služila kao vrlo vrijedno sredstvo u robnoj razmjeni. Maurski trgovci razmjenjivali su gram soli za gram zlata, a neka srednjoafrička plemena koristila su komade kamene soli kao novac. U starom Rimu vojnici su dio plaće dobivali u soli. Kad su Grci kupovali robove, plaćali su ih solju.
U srednjem vijeku pojavila su se neka praznovjerja u vezi sa solju. Prosipanje soli smatralo se zloslutnim znakom. Na primjer, Leonardo da Vinci je na slici "Posljednja večera" ispred Jude Iskariota naslikao prevrnutu soljenku. S druge strane, sve do 18. stoljeća na gozbama je sjedenje za stolom "više" ili "niže" od mjesta gdje se nalazila soljenka ukazivalo na čovjekov položaj u društvu ugledni gosti sjedili su "više" od soljenke, pri čelu stola.
Ljudi su još u davno doba otkrili kako proizvesti sol iz slanih izvora i morske vode te iskorištavati ležišta kamene soli. U jednoj drevnoj kineskoj monografiji na temu farmakologije govori se o preko 40 vrsta soli te se opisuje dvije metode proizvodnje soli koje su iznenađujuće slične onima koje se koristi u današnje vrijeme. Na primjer, u najvećoj morskoj solani na svijetu, koja se nalazi na obalama zaljeva Sebastián Vizcaíno u meksičkoj državi Baja California Sur, Sunčeva energija koristi se za proizvodnju soli metodom isparavanja morske vode.
Prema jednoj zanimljivoj procjeni, kad bi se potpuno isušilo sve Zemljine oceane, "dobilo bi se najmanje 19 milijuna kubičnih kilometara soli, masu koja je oko 14,5 puta veća od mase čitavog europskog kontinenta koja se izdiže iz mora u vrijeme najveće plime", piše Encyclopædia Britannica. Zanimljivo je da je Mrtvo more čak oko devet puta slanije od oceana!