Stara je izreka da se stan može smatrati potpuno uređenim tek kad su zastori na prozorima. Iako se ova izreka, dakako, ne može odnositi na sve stilove unutarnjeg uređenja (posebno one suvremenijeg) postoje, ipak, određeni stilovi, poput klasike i kontinentalne rustike, koji će beskompromisno zahtijevati stavljanje ove izreke u praksu.
Za klasično uređene prostore, zastori mogu imati gotovo neprimjetan uzorak vertikalnih prugica, čime će se također pridonijeti dojmu viših zidova.
Klasični stil uređenja - stavite dvoslojne zastore (npr. ispod težih svilenih zavjesa mogu se staviti laganiji 'podzastori' od muslina ili čipke).
Kontinentalni rustikalni stil uređenja - Rustikalni prostor naprosto 'vapi' za zastorima, koje su u sobama od debelog prirodnog materijala koji se protežu do poda, što ih čini dekorativnim izolatorom, stvarajući atmosferu topline, toliko potrebnu u hladnim zimskim mjesecima. U kuhinji se možete poigrati kraćim pamučnim zatorima, s čipkastim rubom.
Mediteranski stil - Zastori – moraju biti svijetle boje i od laganih prirodnih materijala (osim npr. u slučaju marokanskog stila gdje prevladava teža svila zagasitijih tonova). Lagani zastori će stvoriti dojam prozračnosti, koji je neizostavan pratilac mediteranskog stila.
Neutralno uređen prostor jednako voli lagane i teže zastore od prirodnih materijala.
Osim što mogu spriječiti prodiranje suvišne količine svjetlosti, zastori također jamče i privatnost. Dodatna prednost zastora je što mogu služiti i kao toplinski izolator (posebno one dulje i od deblje tkanine). Svjetlije i tanje stvorit će atmosferu prozračnosti, dok će tamnije i deblje stvoriti dojam topline i intime.
Ako ih se postavlja sa svrhom kontrole količine svjetlosti, predlažemo da izaberete nešto deblji tekstil koji će dobro kliziti po karniši. Praktičnijim rješenjem će se pokazati zastori sašiveni u dva dijela, jer se njihovim maštovitim vezanjem može uvelike utjecati na točno određenu količinu svjetlosti koju želimo u nekom trenutku imati u prostoru.
Ako niste ljubitelj zastora, a želite osjećaj kakve-takve privatnosti, uvijek se može 'pribjeći' upotrebi mutnog, pjeskarenog stakla.
- Prije konačnog odabira načina za kontroliranje količine svjetlosti u nekom prostoru, svakako uzmite u obzir stranu svijeta, odnosno, u koliko svjetlosti će neko doba dana prodirati u određenu prostoriju.
- Uskladite 'kontrolore' svjetlosti sa stilom uređenja okolnjeg prostora. Namještaj i predmete koji uslijed izravne izloženosti sunčevoj svjetlosti mogu izblijedjeti, uklonite s tih pozicija ili vodite računa da ih se za sunčanih dana zakloni roletama, žaluzinama, kapcima ili debljim tekstilnim zastorima.
- Ako niste ljubitelj mutnog stakla, predlažemo da razmotrite mogućnost upotrebe plastičnih naljepnica koje ga oponašaju. Ovakve naljepnice mogu se nabaviti ne samo u jednobojnoj varijanti, već i s različitim dezenima koje pak 'oponašaju' klasične vitraže.
- Nedostatak tekstilnih roleta je u njihovom održavanju – generalno, one se pune teže čiste od ostalih 'kontrolora' svjetlosti. Problem održavanja može se pojaviti i kod tekstilnih žaluzina, kao i kod dekora.
- Uz otvoren prozor, žaluzine i kapci omogućit će cirkulaciju zraka i kad su zatvoreni.
- Jedan od prirodnih načina sprečavanja prodora suvišne prirodne svjetlosti je i postavljanjem većeg broja lončanica na prozor.