Razlozi tome leže u nekoliko jednostavnih činjenica:
- tepisi pružaju toplinu za noge, ali i 'čvrsto tlo' koje prekriva skliske podne površine;
- tepisi su dobar toplinski izolator - svojom teksturom zadržavaju do 10% topline prostorije.
- tepisi su svojevrsno ordopedsko 'pomagalo', budući da noge i kralježnica nisu izloženi tolikom stresu kao prilikom hodanja po tvrdim površinama;
- tepisi su i izvrstan zvučni izolator, kako u prostoru u kojem se obitava, tako i za susjede s donjeg kata.
- unatoč uvriježenom mišljenju da su tepisi 'sakupljači prašine', to ne znači da su higijenski neprihvatljivi
- iako tepisi na sebe privlače čestice prašine, njihovim redovitim usisavanjem i čišćenjem postiže se čist prostor, jer na ravnim neprekrivenim površinama prašina 'luta' čitavim prostorom, pa je koncentracija prašine u zraku veća.
Danas postoji iznimno velik broj dezena, oblika i materijala tepiha, od kojih se neki i dalje izrađuju ručno (u pravilu tradicionalnih dezena i dosta visokih cijena, novije izrade ili antikni) ili industrijski (za koji su često karakteristični moderni dezen i korištenje raznih vrsta materijala, uključujući i umjetne, iako se danas sve više uočava trend praćenja tradicionalnih linija). Svaki od njih naći će svoje mjesto sukladno ukusu i stilu uređenja ostatka stana njegovih vlasnika.
Raskošnije varijante perzijskih i kineskih tepiha, bilo da je riječ o originalnim ili industrijskim uradcima, danas se obično nazivaju i klasičnim tepisi ma.
Pod tradicionalnim tepisima obično podrazumijevamo tepihe izrađene originalno ili po uzoru na perzijske, turske, armenske, afganistanske, kineske, pakistanske, nepalske i sjevernoafričke tepihe, što podrazumijeva geografsko područje na kojima su i pronađeni najstariji podaci o upotrebi takvih podnih pokrova u interijerima.
Motivi variraju, od geometrijskih do stiliziranih prikaza primjerice ptica, prateći etno elemente područja na kojima su tepisi nastali. I danas su tepisi iz ove regije među najtraženijima, ali i najskupljima, ukoliko je riječ o ručnoj izradi.
Osnovni materijal su vuna i svila, ili njihova kombinacija, a njihova vrijednost varira ovisno o broju (ručno) izrađenih čvorova i njihovoj izvedbi. Od vunenih tepiha su kod nas najpoznatiji ćilimi (podrijetlom iz Kapadokije), koje prema ovom dijelu Europe donose turski osvajači.
Raskošnije varijante perzijskih i kineskih tepiha, bilo da je riječ o originalnim ili industrijskim uradcima, danas se obično nazivaju i klasičnim tepisi ma – njihova je karakteristika korištenje ornamenata nenametljivih boja sa zavijenim linijama i čvrstom središnjom geometrijskom osnovom.
Moderni tepisi konceptualno odlaze korak dalje – većinom su jednobojni ili s izraženim jasnim linijama u različitim bojama, šturog ornamenta. Danas su vrlo popularni i tepisi napravljeni od trske te drugih biljnih vlakana. Ipak, i u dijelu modernih tepiha može se naći elemente tradicionalnih sagova, posebno onih jednostavnijih.
Danas postoje i tzv. tematski tepisi, koji mogu biti izrađeni i tako da predstavljaju prizor neke umjetničke slike ili neki predmet iz svakodnevne upotrebe (npr. veliki crni sat na crvenoj podlozi). Od tematskih tepiha najpoznatiji su tepisi za dječje sobe, koji na sebi mogu nositi najrazličitije motive – od slova abecede, do omiljenih likova iz dječjih slikovnica.