Zahvaljujući milijunskoj publici diljem svijeta, Big Brother ove godine slavi 20. rođendan. Od nizozemske TV kuće tijekom godina su ga preuzele još 54 zemlje, a emitirano je oko 387 sezona.

Na ideju o Big Brotheru , rekao je De Mol u jednom intervjuu, došao je slučajno, tijekom razgovora s kolegom o američkom eksperimentu Biosfera 2, u kojem je osmero ljudi dvije godine u potpunoj izolaciji trebalo živjeti, raditi i uzgajati hranu pod staklenom kupolom. Mjesecima je sa svojim timom radio na razvoju ideje, a više od reakcija javnosti zabrinjavala su ga tehnička pitanja. Prvi put u povijesti televizije u jednoj je emisiji 120 kamera snimalo bez prestanka te je trebalo sav taj materijal pohraniti, urediti, sastaviti u emisiju... Najpopularniji show na svijetu trebao se zvati Zlatni kavez, no netko iz tima predložio je ime Big Brother, po uzoru na roman Georgea Orwella "1984." . U Hrvatsku je Big Brother 2004. godine doveo RTL , a početak showa 9. rujna prikovao je mnoge za TV ekran. Stanari su u kući proveli 100 dana, otprilike koliko su trajale gradnja i pripreme tog zdanja u zagrebačkoj Dubravi. Osnovni koncept showa u svim je zemljama isti, no razlikuje se u detaljima, poput veličine i uređenja kuće, zadataka, posebnih sezona showa, tajnih kuća... Hrvatski Big Brother najsličniji je australskom i britanskom, a američki se više temelji na igricama i taktiziranju. Naime, u početku su i u SAD-u kandidate izbacivali gledatelji, zbog čega su stanari Big Brother kuće bili "prepristojni". Već u drugoj sezoni producentica je promijenila pravila - ostanak u kući ovisio je o drugim kandidatima. To je rezultiralo manipulacijama, spletkarenjem i raznim strategijama. U hrvatskoj verziji showa konačnu odluku o ispadanju kandidata uvijek su imali isključivo gledatelji.

Na hrvatskom Big Brotheru, koji se u subotu vraća u program RTL-a s devetom sezonom, radit će oko 150 ljudi. Oni će za vrijeme showa sa 50 najmodernijih 4k kamera snimati svaki trenutak u Big Brother kući. Njihov je zadatak pobijediti tehničke izazove i svaki dan iznova od 24 sata snimki komponirati najzanimljivije dijelove u jednosatnu emisiju. Tijekom tih stotinu dana kandidati neće imati baš nikakav doticaj s vanjskim svijetom. Na raspolaganju će im biti psiholog, s kojim razgovor mogu zatražiti kad god požele, i po potrebi liječnik. Ako se netko ozbiljno razboli i mora otići u bolnicu na nekoliko dana, do tamo će ga prevesti s povezom na očima te će član produkcije s njim provesti baš svaki trenutak kako ne bi imao kontakt ni s kim osim s liječnikom. Izlazak iz kuće dopušta se još samo u iznimnim situacijam,a poput smrti bliske osobe. Stanari se drže u potpunoj izolaciji, ne znaju što se događa izvan kuće, nemaju pristup medijima, a iznimka je učinjena jedini put, kako bi im se priopćile vijesti o napadu na američke Blizance.

Ono što iz vanjskog svijeta stanari mogu unijeti u kuću samo je jedan kofer s odjećom. Ako se vrijeme promijeni, produkcija dopušta obiteljima stanara da im pošalju još odjeće. Izuzev osnovnih osobnih potrepština, u kuću ne smiju unositi ništa, čak ni knjigu. Jedina knjiga koju smiju čitati je Biblija, koja se nalazi u kući. Na zahtjev stanara, Big Brother im dopušta da neko vrijeme provedu sami u ispovjedaonici čitajući Bibliju. U kući nisu dozvoljeni ni papir ni olovka kako bi stanare potaknuli da međusobno komuniciraju, ali i da se spriječi svaka mogućnost tajne komunikacije među njima. Prije ulaska u kuću svaki kandidat obavlja razgovor sa psihologom te liječnički pregled koji uključuje i testiranje na spolne bolesti, a u kući uvijek ima kondoma. No, za razliku od uvriježenog mišljenja, seks nije ono što produkcija i gledatelji žele. Nagađanja o tome da je kandidatima plaćeno da zajedno završe u krevetu, producenti odbacuju jer, kažu, to je najdosadniji dio showa, koji nikoga ne zanima. Ono što gledatelje drži prikovane za program su zaljubljivanje i proces udvaranja, humor, svađe, zanimljivi zadaci... Najviše koristi od showa imali su kandidati koji su se natjecali u Velikoj Britaniji, SAD-u i Australiji. Mnogi od njih izgradili su uspješne karijere, i to većina njih u medijskom poslu, kao televizijski ili radijski voditelji. I danas, 20 godina nakon prve sezone, milijuni ljudi prate Big Brother. Tajna je u tome što se u svakome od nas krije mali voajer, tvrdi De Mol, kojega nazivaju i kraljem trash televizije.

- Uopće me nije briga. Ja radim za gledatelje, ne za kritičare - rekao je Nizozemac, čije bogatstvo magazin Forbes procjenjuje na 1,6 milijardi dolara.