Protekla godina za sve je umjetnike bila posebno izazovna, a što o njoj kaže Miran te kako se priprema za premijeru predstave Krizni stožer", pročitajte u intervjuu koji je dao za RTL.hr.

U 'Blago nama'gledamo Vas u ulozi Martina, koji je, koliko god ekscentričan i drugačiji, zapravo jedan sasvim kul i ležeran tip. Kakve su reakcije na ulogu i kako se vama čini kad se gledate na TV-u?

Reakcije su za sada odlične, priličan broj ljudi prati seriju i čini mi se kako su se nekako familijazirali s likom Martina. Mislim da je jedan od razloga i činjenica da on, koliko god možda čudnjikav i ishitren, nije prijetvoran, autentičan je, drugačiji, a gledatelji to znaju cijeniti. Dosta toga počiva i na sjajno napisanom bizarnom odnosu između Drage i Martina, koji je toliko simpatičan da moram, bez lažne skromnosti, iskreno priznati kako mi je naš dvojac najdraže gledati.

Serija je zapravo dosta aktualna, a problemi obitelji Pavić nešto su s čim se može poistovjetiti gotovo svaka obitelj u Hrvatskoj. Koliko biste vi kao Miran reagirali isto ili slično kao što reagira Martin u nekim situacijama?

Martin je čudnovati kljunaš koji se sa životnim izazovima nosi na svoj specifičan način. Kod mene je slučaj ipak malo drugačiji, manje sam brzoplet, manje naivan i trudim se anticipirati neke probleme. On improvizira u hodu i reagira više instinktivno i impulzivno, prije nego racionalno pa katkad zbog toga upada u nevolje i začudne situacije. U svemu tome nema pokvarenosti ili malicioznosti, premda je uglavnom usmjeren na sebe i svoju karijeru, no u danim trenucima pokazuje visok stupanj solidarnosti i volje da pomogne drugima, posebno Dragi, s kojim ima specifičan odnos. Ali rekao bih kako je Martin, baš poput mnogih umjetnika, preživljavač, onaj koji se snalazi i opstaje unatoč nepovoljnim prilikama i tu možda ima i najviše sličnosti između nas dvojice. Svojevrsni umjetnik gladovanja, premda je to ugodnije i lakše dok kraj sebe ima Drageca da ga hrani.

Najviše scena imali ste sa Žarkom Radićem, vašim tatom" u seriji. Na malim ekranima upravo tako i djelujete, kao tata i sin koji se dobro zabavljaju. A kako je bilo s druge strane kamere?

Žarko je prije svega divan čovjek u privatnom životu, a zatim i sjajan glumac ispred kamera i zato ima posebno mjesto u mome srcu. Imao sam privilegiju ranije raditi s njim na seriji i na filmu, tako da sam se unaprijed radovao našoj suradnji na ovom projektu jer sam znao da uz Vladin i Mirnin scenarij te Goranovo vodstvo, nas dvojica ne možemo uprskati ni da želimo. On je veliki profesionalac koji se svojim iskustvom i laureatima ne razmeće, već na set unosi izvjesnu smirenost i pozitivnu atmosferu, koja je katkada tijekom dugih snimanja prijeko potrebna. Ja sam samo šegrt i trudim se ubrati pokoji trik od majstora, no bez obzira na to mislim kako imamo neku dobru zajedničku kemiju, koju gledatelji u konačnici i prepoznaju.

Godinu dana je prošlo otkad je život otišao u nekom drugačijem, korona smjeru. Kako je godina utjecala na vas i poslovno i privatno?

Pretpostavljam kao i svima, korona je znatno smanjila kvalitetu života. Trenutna fiksiranost i opsjednutost koronom kao fenomenom, vodi me do zaključka kako momentalno korona vodi život umjesto nas - korona živi umjesto nas. To je na generalnome planu, no gledajući partikularno na moj poziv, ja još iznenađujuće mnogo i radim s obzirom na okolnosti, ali iz prve ruke znam kako je nezavisna scena izdahnula i samo je hitna reanimacija može spasiti. Općenito sve izvedbene umjetnosti koje ovise o živoj, dišućoj publici, su u slobodnome padu u ništavilo, iz kojeg će se, sudeći prema inertnosti i maćehinske nezainteresiranosti države za njih, jedino nekim čudom možda sami izvući.

Mnogi se ovih dana, pogotovo u politici, na sam spomen riječi "kultura" maše za pištolj. No, ne vidim neku granu u toj provaliji za koju bismo se mogli uhvatiti, osim eventualno kreativnosti. Živimo od stvaranja dodatne vrijednosti, stvaramo nešto ni od čega, možda nas ova tegobna i izazovna vremena potaknu na stvaranje i oblikovanje nekih novih formi. Online prenošenje predstava i koncerata to zasigurno nisu. Imao sam sreću da protekle godine radim puno, snimim seriju, napravim premijeru "Normalnog života" u Čakovcu i "Kriznog stožera" u Pogonu, čak da održim i koncert s bendom i osjećam se iznimno privilegirano zbog te mogućnosti, posve svjestan kako većina nije u prilici raditi uopće. Nadam se da dolaze neka vedrija i prosperitetnija vremena za sve nas.

Upravo iz cijele te situacije rodila se i predstava Krizni stožer". Vjerujem da ste u trenutku stvaranja predstave mislili da pandemija ipak neće toliko trajati. Što ste predstavom željeli pokazati?

Čitava frenzija oko virusa, a posebice Vladin odgovor na to u obliku paratijela, poput kriznog stožera, koji hini stručnost i neutralnost, a ne zadovoljava niti jednu od navedenih kategorija jer je izrazito stranački interesno obojen, nudi veliku mogućnost za neki hipertrofirani teatar apsurda. Sama činjenica da su ljudi mjesecima bili zatvoreni u svojim stanovima, mnogi (poput nas izvedbenih umjetnika) bez mogućnosti rada, ograničeni u kretanju i putovanjima, s jedinim prozorom u svijet putem medija i društvenih mreža, zatočeni u tom svom simulakrumu, navođeni i instrumentalizirani putem tih istih paratijela na prakticiranje "odgovornosti" koja uključuje i potiče socijalnu distancu, izoliranost, alijenaciju, čak i izvjesnu paranoju rekao bih, stvara više nego potentnu dramsku situaciju. Da ne spominjemo i 24/7 prisutnost naših "najbližih" na koju nismo naviknuti u svakodnevnoj situaciji, posebno u toj ograničenoj kvadraturi, a znamo onu Sartreovu "pakao - to su drugi".

Za svojevrsnu specifičnost ove naše mikrolokacije u Zagrebu, pobrinuo se potres, i to u prvim tjednima pandemije. Ako je, promatrano na simboličkom nivou, korona na velika vrata uvela izvjesnu glorifikaciju kulture straha, potres je pak, dolazeći iz dubine, iz podruma pustio sve te strahove, paranoje, nagomilane frustracije i zataškane komplekse van na površinu da divljaju.

Dolaskom globalne pandemije, direktivama Svjetske zdravstvene organizacije i raznih stožera diljem planeta, svedeni samo na naše svjetleće ekrane, ta alijenacija i utonuće u taj naš virtualni svijet i alternativnu realnost su postali potpuni. Generacija "pahulja" stasala samo na društvenim mrežama, zaštićena velom političke korektnosti, hiperosjetljiva i ranjiva kakva već jest, s koronom je ušla u samosažalijevajući mod i izvjesnu eksploataciju vlastite traume. Potres je to poput kakvog steroida napumpao do bizarnih razmjera. Mi u ovoj predstavi odlazimo još onaj logični korak dalje, preko ruba.

Iako je predstava odigrana, zapravo prava premijera stiže u travnju. Kako će to izgledati s obzirom na epidemiološke mjere, što pripremate?

S obzirom da se epidemiološke mjere mijenjaju iz dana u dan i dalje napeto iščekujemo kakva će biti situacija kroz koji tjedan. Imali smo krnju premijeru pred svega nekoliko ljudi jer je situacija s virusom i ograničenjima bila nepovoljna u prosincu, a mi smo po slovu zakona morali izaći da opravdamo sredstva. No kako se radi o odličnoj predstavi iza koje stoji puno truda i rada, doista bi bila šteta da ne izvedemo poštenu premijeru pred barem 50 članova publike, te da glumci/ice ne dobiju adekvatnu pažnju i priznanje. Pogon ima veliki prostor u kojem se sve epidemiološke mjere mogu u potpunosti ispoštovati. Sad nam treba samo još malo sreće i da broj zaraženih ponovno ne podivlja, pa da možemo i redovitije igrati.

Prije godinu dana sadržaj vaše predstave bi izgledao kao SF. Danas smo svjedoci da je taj SF poprilično realan. Ili?

Hrvatskoj nije bila potrebna koronakriza kako bi ušla u zonu apsurda, kod nas su paradoksi posvuda posijani poput minskih polja. Velikom broju građana je i ranije preživljavanje bilo u sferi znanstvene fantastike, a s ovom globalnom pandemijom i lokalnim potresima, taj podvig je dodatno prešao granicu apsurda i zagazio u područje mita. Mi se u ovome projektu bavimo više razotkrivanjem, kako na osobnom, tako i na kolektivnom nivou, te detektiranjem individualnih ali i širih društvenih trauma i problema.

Pripremate li još novih projekata?

Spremam sa svojom gerijatrijom iz TV eyea do kraja snimiti naš prvi album te pripremam novu predstavu u Rebelovoj produkciji pod nazivom "Prvaci". Nadam se stići urediti svoju terasu kad stigne toplije vrijeme.