Ekspertica Ingrid Divković , javnosti najpoznatija kao spisateljica koju su gledatelji RTL-a upoznali tijekom prve sezone showa 'Brak na prvu' prije dva dana otkrila je kako s dečkom Dariom Sederom čeka prinovu!

"Kako mislite, tek miriše na proljeće? Pa ja sam još početkom zime novim životom u sebi procvjetala. Bože, hvala TI. Nas troje je vrijedilo čekati", napisala je Ingrid u subotu na svom Instagram profilu, a brojni obožavatelji zatrpali su objavu čestitkama.

No, ovaj put na društvenim mrežama nije podijelila objavu koja će, kako su to pratitelji navikli, izmamiti osmijeh na licai datimnogima motivaciju za životne probleme, psihologinja se ovaj put osvrnula na trenutnu ratnu situaciju u Ukrajini pa otkrila kako se osjeća otkako traje ruska invazija.

"Ovih mi je dana neugodno biti sretna i radosna, iako osjećam to vrlo dobro, ne pronađoh svoju sreću slučajno po putu pa da je se tek tako odreknem, stvarah je strpljivo i dugo, baš kao što je stvaraše i nebrojene obitelji svima danas poznate, otužne zemlje na istoku Europe. Majke i očevi gradiše svoje kuće, utočišta za svoju djecu i tople domove, iste one koje se sada pod neprijateljskim vojničkim čizmama ljuljaju i ruše, a da ih nitko u smrti sigurnosti koju osjetiše upitao ništa nije" , napisala je Ingrid pa nastavila u istom tonu:

"To što je naša kuća danas čitava ne znači da ne osjećamo propuh u grudima tih preplašenih ljudskih duša. Čije je pravo, osim Neba, spustiti oblak oklopa na nečije snove pa mu oteti sve, u ime vladavine mahnitog (ne)ljudskog bezrazumlja? Sadašnjost izigrava prošlost, a obitelji koje teži boljoj budućnosti sada nose teret nespokoja na svojim umornim grudima. Lomi me vidjeti svijet koji na spomen crvene boje prepoznaje samo krv, jer i ljubav je crvena a sada je ta predivna boja erosa i strasti rasprostranjena u tuzi i očaju", dodaje popularna spisateljica.

Ovih joj je dana, kako kaže, neugodno biti nasmiješena i vesela. Savjest je koči da sanjari o očima svog željenog djeteta koje će uskoro uspavljivati u ovom razjedinjenom svijetu poremećenih iluzija i pomahnitalog ega.

Kao dijete preživjeh jedan domovinski rat, kao odrasla žena preživjeh stotinu unutarnjih ratova, i zato ne znam, kako da odagnam ovu tugu u grudima, kako da sanjarim o najljepšem periodu u svome životu kada na bliskoj strani svijeta majke i djeca nezaustavljivo plaču, a hrabri očevi pakiraju emocije, susprežu suze i daju obećanja koja možda ispuniti neće moći, a sat našega života neumorno otkucava. Zaista ne želim vjerovati da je ovo svijet u kojemu se ništa na bolje promijenilo nije, prolaznost nam je zajedničko ime, dajem život da u srcima zastave ne postoje, a tko to zna bolje od Neba i u majčinoj čistoći odrasle i tek (ne)rođene djece", napisala je Ingrid za kraj.