Ovo je gospođa Marija Kovačić (76). Ona je majka četvero djece, baka 13-oro unučadi od kojih je jedna i Kristina iz 'Braka na prvu', teprabaka petero praunučadi. Kada bismo pisali o njezinom privatnom uspjehu mogli bismo reći da je riječ o jednoj uspješnoj i skromnoj ženi koja je sa svojih deset prstiju podigla svoje nasljednike i stavila ih na noge. No, ona je puno više od toga. Gospođa Marija je žena koja je prije pedesetak godina preuzela potpunuodgovornost za kućanske poslove, kuhanje i odgoj djece, a u isto vrijeme je gradila karijeru i borila se protiv rodne diskriminacije na poslovnom planu.

Status žene jedan je od pokazatelja koliko je bivša Jugoslavija tih godina bila daleko od postizanja ravnopravnosti, odnosno normativa određenih Zakonom o ravnopravnosti spolova pa je gospođa Marija 70-ih godina, slobodno možemo reći, bila izolirani slučaj vrijedan spomena.

Zašto? Pa ona je bila prva žena u bivšoj Jugoslaviji koja se profesionalno ostvarila kao taksi vozačica. Ovo je njezin poziv, volan joj je u srcu, a guma njezinog svjetlosmeđeg Mercedesa zagazila je u svaki kutak Zagreba i okolice. Ovaj, kako su tada mnogi nazivali, "muški posao", obavljala je s osmijehom na licu, a njezini suvozači bili su ljudi iz raznih slojeva društva. Od liječnika, odvjetnika, političara pa sve do kriminalaca i osoba s margine našeg društva.

'Volan mi je od malih nogu bio u srcu'

"Bila sam seljanka, a prije nego što sam se počela baviti ovim poslom godinama sam radila na tržnici. Završila sam srednju Prometnu školu, asuprug uveo me u ovaj posao s obzirom na to da je i sam bio taksist. Djeca su bila mala, ali sam sve postizala s osmijehom na licu. Volan mi je od malih nogu bio u srcu i ostat će mi do groba. Položila sam sve kategorije, a jedino nisam dobila dozvolu za upravljanje autobusom, priča nam simpatična gospođa Marija vraćajući se u neka, kako kaže, bolja i humanija vremena.

Niti jedan početak nije lagan pa je tako Marija često bila i predmet zezanja, ali glasine su se ubrzo smirile kada je pokazala kako žena u ovom poslu niti malo ne kaska za muškarcem.

'Zagrebačke kolege su me bolje prihvatile'

"Bilo je ružnih dana, ali sve je to prošlo. Za naš kraj to je bilo jako neobično pa sam slušala razna šuškanja o sebi. Kada sam prvi put došla na taksi stajalište, sve kolege su mi se podsmjehivale. Nisam tada još ništa znala o ovom poslu pa sam jednom putniku na aerodromu dok je kupovao karte, držala prtljagu u rukama. Nisam ju htjela pustiti na zemlju jer sam poštovala svakog čovjeka", priča nam skromna Marija.

Naravno, bilo je i neugodnih situacija. A kako i ne bi kada je hrabra Marija najviše voljela raditi u sitnim noćnim satima. No, mjesta za strah nije bilo, a među kolegama slovila je za kavalirkupred kojom su se mnogu muškarci stidjeli.

"Velika je tada razlika bila između profesionalnih vozača u Zagrebu i u rodnoj Velikoj Gorici. Ovdje su bili primitivniji. Kada bih došla na posao vikali su mi: 'Jesi djeci ručak skuhala?'No, zagrebačke kolege su me bolje prihvatile i to se ne sramim reći. Kriminalce, razbojnike, bogataše - sve sam vozila", kaže.

Iako tijekom intervjua nije skidala osmijeh s lica, jedno pitanje Mariji je natjeralo suze na oči. "Koji vam je bio najteži trenutak tijekom karijere?", glasilo je pitanje. Svog brata uvela je u posao, a jedne ljetne noći, dvojica putnika pokušala su ga opljačkati. Odvela su ga u jednu šumu i bez obzira na to što je molio da uzmu novac i pobjegnu, nemilosrdni muškarci su ga pogubili. Marija - ni gotovo 25 godina nakon sebi to nije oprostila.

'Lopovi iz našeg mjesta su miubili brata'

"Pamtim samo sretne dane i doista mi je to bio predivan dio života. Taksi sam vozila više od 30 godina, ali samo jednu stvar bih promijenila. Svog brata sam 90-ih uvela u ovaj posao, a nekoliko godina nakon, lopovi iz našeg mjesta su ga ubili. Nikada to sebi nisam oprostila. Učila sam ga ovom poslu, bio je velik vjernik, mislio je da ga uvijek Bog čuva i uvijek sam mu govorila - nikada se nemoj vraćati po putnika. Nažalost, ubijen je jer me nije slušao", priča Marija s tugom u očima.

Naravno, dotaknule smo se i zarade u to vrijeme, a ova prabaka ne krije kako se tada živjelo puno bolje. Da je rođena tridesetak godina kasnije - nikada se, priznaje, ne bi bavila ovim poslom.

"Zarada je bila jako dobra. Novca je bilo kao blata jer ljudi nisu putovali ovako kao danas. Vozila sam za Sarajevo, München, Beograd... Za vrijeme rata najviše sam radila na autobusnom kolodvoru, a tada je bilo posla kao u priči. Iako su bila teška vremena, nikada se nisam bojala. Morala sam raditi i nisam niti stigla misliti na strah. Ipak, danas je situacija drugačija i sada se ovim poslom ne bi mogla baviti. Ljudi su u prošlosti bili pošteniji i nisu toliko varali narod", otkrila nam je.

Vratile smo se na nešto vedrije teme pa nam je gospođa Marija pričala i o najduljim rutama, ali i o jednom neugodnom iskustvu kada joj je klijent pokušao pobjeći bez da je platio vožnju.

Od Zagreba do Njemačke

"Najdalje sam vozila putnika do Njemačke. Sjećam se da je bila riječ o Romima i mogu reći da su bili jako pošteni. Nikada nisam imala nikakvih problema. Jednom sam u Petruševcu pokupila stranku koja me zamolila da ju vozim u Bosnu i Hercegovinu. Bila je mrkla noć i vidjela sam da je čovjek pripit. U jednom trenutku mi je uzeo ključeve, ali sam ga odmah zgrabila za ruke i rekla: 'Hej dečko, što je tebi? Nemoj se igrati'. Stala sam nasred puta i izgurala ga na ulicu. Uvijek sam se trudila da ne dođe do nekakvog nesporazuma, ali, naravno, ponekad su se događale neugodne situacije".

S obzirom na to da je godinama bila jedina žena među vozačima na stajalištu, Marija je godinama čekala da se njezinom timu pridruži i neka žena. Kada je do tog trenutka i došlo, shvatila je da je umjesto kolegijalnosti i podrške, od novih vozačica dobila zavist i ljubomoru.

"Nekoliko godina nakon što sam profesionalno primila volan u ruke, među taksi vozačima došle su još tri žene. Jedna iz Zagreba i dvije iz Velike Gorice. Nije bilo kolegijalnosti među nama. Bolje sam uvijek funkcionirala s muškarcima jer su žene ponekad bile ljubomorne", prisjetila se Marija.

Na pitanje kako se snalazila u vremenima bez pametnih telefona i GPS-a, Marija je kao iz topa izgovorila: "Pa pomoću karte!"I dan danas obožava primiti volan u ruke, a još uvijek zna gotovo pa svaku ulicu na području Zagreba i okolice.

'Ja sam žena starog kova'

Za kraj smo porazgovarali i o njezinoj unuci Kristini koju su gledatelji imali priliku upoznati u RTL-ovom showu 'Brak na prvu'. Ova djevojka nastavila se baviti obiteljskim poslom pa se jedno vrijeme i sama okušala kao taksi vozačica.

"Naravno, pratim show 'Brak na prvu', ali moram biti iskrena. Nisam željela da moja unuka traži ljubav na takav način. Ja sam žena starog kova, ali ona je to htjela pa sam ju ispoštovala. Ponekad živiš s muškarcem dvadeset godina pa ne znaš s kim dijeliš krevet, a kamo li nakon nekoliko tjedana. No, ni djeca ni unuci me više ne slušaju pa ne mogu protiv njih", rekla je kroz smijeh na kraju razgovora.