Mnogi ljubitelji pasa i prije samog početka prosinca krenu s upozorenjima kako njihovi psi trpe ozbiljne šokove zbog pucanja petardi. Nerijetko se događa i da nažalost, u blagdansko doba mnogi ljubimci i uginu od straha.

Glazbenica i uzgajivačica pasa Lana Klingor Mihić već je u nekoliko navrata upozoravalagrađane o besmislu pucanja petardi jer, u prvom redu one mogu biti okidač za neke proživljene traume koje nitko ne mora trpjeti zbog tuđih hireva i slavlja.

Postoje različiti načini zabave za doček Nove godine, no eksplozija petardi nikako nije jedan od društveno prihvatljivih načina zabave. Od njih strahuju ljudi koji su na vlastitoj koži okusili najgore strane Domovinskog rata, zatim djeca u najranijoj dobi koja se ne mogu smiriti zbog te bukepa napokon i naši četveronožni prijatelji koji nerijetko znaju izgubiti život zbog srčanog udara do kojeg zna doći uslijed pucanja petardi.

A tko bolje može znati kako utješiti psa koji već trese kao prut jer je izvan sebe od iskusne uzgajivačice pasa. Lana Klingor Mihić nam je stoga udijelila neke od korisnih savjeta što učiniti ako ste se baš pronašli u četvrti u kojoj petarde ne prestaju pucati, kako smiriti vašeg ljubimca i što ona sama radi kada u blizini njezine kuće krene beskrajna eksplozija stotina petardi.

Kako vi komentirate taj problem?Na koji način vi smirujete svoje pse kada čuju petarde?

Osobno smatra da je to poseban problem za male pasmine koje su puno strašljivije. Nebrojeno puta sam 1. siječnja bila kod veterinara, ne zbog petardi, ali sam se nagledala pasa koji su donošeni mrtvi zbog srčanog udara do kojeg je došlo kao posljedica pucanja petardi. Mislim da se tome mora stati na kraj. Doduše, donesen je neki Zakona o eksplozivnim tvarima, međutim ne znam kad to stupa na snagu i odnosi li se već na ovu proslavu Nove godine.

S obzirom na to da nam slijedi doček Nove godine, koji savjet imate za vlasnike kućnih ljubimaca čiji se psi boje petardi?

Imam sreću da živim u manjem mjestuizvan gradapa kod mene nema toliko pucanja petardi, ali bez obzira prošlu staru godinu sam imala desetak pasa - i velike i male. Stavila sam ih u kuću i to je puno pasa, arazličite su pasmine. Sve transportne bokseve stavila sam u dnevni boravak ta dva sata i poslije sam ih vratila.

Nisam sigurna što savjetovati ljudima koji stanuju u zgradi. Mnogi su mi se javljali i rekli kako u vrijeme pucanja petardise sakriju u kupaonu sa psom ili u sobu, samo da su što dalje od prozora. Važno je da u tom trenu ne vičemo na pse i da ih prigrlimo te im damo neku podršku.

Moj savjet je možda to - ako vaš pas jede navečer pa ide u šetnju, da se to ranije odradi taj dan i da jednostavno iza 21 ili 22 h ne izlazite vani. Mislim da nemam što posebno savjetovati jer su svi već dovoljno informirali. Imam molbu za ljude koji nemaju pse i ne razmišljaju o onima koji imaju pse.

Moja molba je usmjerena na njih. Zaista je sebično misliti 'Nemam pse pa mogu pucati petarde'. Treba istaknuti kako se ne boje sami psi petardi. Boje se i djeca i ljudi koji su svašta doživjeli za vrijeme rata. Neka se ti ljudi koji pucaju petarde stave u tuđe cipele i probaju razumjeti tuđe osjećaje. To pucanje petardi nije nikako naš način slavlja. Ja razumijem vatromete. Ima ih i tiših i svakako se može slaviti.

Kako je najbolje stati na kraj tome, kada već kao društvo ne možemo na kraj stati toj suludoj vrsti zabave za pojedince? Kako se borite protiv toga?

Ljudi koji žive u zgradama i bacaju zapaljene petarde s balkona - oni i ne gledaju gdje bacaju. Vi ne znate tko je prošao ispred. Ne pričamo ovdje samo o životinjama. Ako već imate mazohističku potrebu da bacate petarde, onda pronađite komad livade van naselja (na primjer na nasip) pa pucajte. Imala sam prošle godine show zbog toga. Par mojih susjeda misli da je zabavno bacati petarde u kante za smeće jer onda još jače puknu.