''Dragi Djede Mraze, mi želimo Lego kockice. Nadamo se da ih imaš u svojoj čarobnoj vrećici. Ako slučajno nemaš, onda nam donesi zdravlja i sreće, a našim roditeljima dovoljno novca za moje liječenje i putovanja u Zagreb. Također ne zaboravi drugu siromašnu djecu, jer mi možda imamo i previše toga.''

Ovo je pismo zbog kojeg je Djed Mraz svoje pomoćnike istog trena poslao u Poljice kraj Trogira.

A dobri djedica ne bi ni znao za dvojicu nesebičnih dječaka da pismo posve slučajno nije pronašla baka Lenka koja ga je odmah proslijedila našoj emisiji. Pismo je sastavio stariji brat Marino.

Mi imamo puno legića pa sam htio da Djed Mraz donese drugoj djeci donese legiće'', skromno je rekao Marino Rinčić.

''Ne smeta mi što je napisao pismo da drugoj djeci donese poklone, ali malo sam se naljutio jer je rekao da ovaj Božić može proći bez poklona'', rekao je mali Ivano.

A to što ne može zamisliti Božić bez darova ne znači da je Ivano sebičan. Jer, on se vrlo često sjeti siromašne djece.

''Mi svoje igračke svake godine poklanjamo drugim domovima za nezbrinutu djecu. Također smo sudjelovali u pomoći za Gunju. Dečki su pospremili ruksak s igračkama i robom'', kaže njihova majka, Tanja Rinčić.

Ivano i Romano su veliki obožavatelji lego kockica. I zbog toga dar nije mogao doći u bolje ruke, što su potvrdila i sama braća.

Stariji brat, Marino, već dvije godine boluje od vrlo rijetke bolesti.

''Marino već dvije godine boluje od pertesa, što je jako rijetka bolest. Liječi se u Zagrebu kod profesora Antičevića i nadamo se dobrom ishodu. Bolest traje dvije godine'', rekla je Tanja.

To je bolest kukova koja se javlja kod jednoga od 10 tisuća djece. Zbog nje svaki pokret izaziva bol u kuku. Umjesto da se zabavlja s vršnjacima na igralištu, 12-godišnji Marino snima filmove o lego kockama.

''Tata mi je kupio stalak. Pa kad ne mogu trčati i skakati pa da to probam'', kaže Marino.

Premda su se u svome pismu sjetili i siromašnih vršnjaka, RTL-ov Djed Mraz nije mogao preskočiti dva plemenita brata.

''Oni su najbolji dječaci. Zaslužili ove darove i puno više. Velikodušni su, humanitarci, dobri učenici, dobra djeca i prijatelji'', ponosna je mama Tanja.

Ovo je dom dva posebna brata. Oni prvo misle na druge, a tek onda na sebe. A to je nešto što se mora nagraditi.