Simonovo remek djelo može nestati u sekundi. Dovoljan je dašak vjetra da izbriše sate i sate preciznog rada, a kilometri linija složenih u snježnu pahulju, bez ijednog traga, dokaz su da je ovo čudo nastalo ljudskim stopama. U bespućima netaknutog snijega ostaje otisak čarolije, a čarobnjak se zove Simon Beck .

"Umjetnost u snijegu, nacrtati dijagram onoga što želite proizvesti i onda to prenesete na tlo", rekao je Simon.

Jednostavno zvuči kada ovaj umjetnik to tako kaže, a upravo u njegovoj jednostavnosti njegova je veličina. Ne veliča svoja djela riječima. Potrebno je mnogo fizičke snage, matematičke inteligencije i crtačkog talenta da bi ovakvo što nastalo.

"Treba početi s okosnicom u sredini i onda dodajete sve više i više. Ako ste osoba koja radi pravi pahulje, to je način na koji se radi. Ne mogu zaista smisliti drugi način za obraditi snijeg", kazao je Simon.

Rijetko tko bi uopće mogao smisliti to što je Simon smislio. Kada nekim čudom ove pahulje vjetar ne bi izbrisao i kada bi bi ih tisućljećima u budućnosti pronašli, bile bi ravne čudu egipatskih piramida jer izgledaju kao da ih je u snijeg ugravirao divovski nebeski pečat, koji je odozgo doletio i gore se vratio. Nigdje pogrešne linije, nigdje koraka koji su umjetnika do tu doveli. Simon svoj rad nije promišljao i s ciljem počeo raditi kristalne reljefe. Sve je počelo slučajno.

"Hodao sam ravnim linijama u sredini jezera, da vidim što će ispasti. Napravio sam pet azimuta. Napravio sam pet zvijezda, kada sam povezao zvijezde popunio sam ostatak. Idućeg dana išao sam pogledati i rekao sam: Pogledaj to, ne izgleda li to dobro? Mogao bih još toga napraviti. I tako je sve počelo", dodao je Simon.