Napustili su nas redatelj Božidar Violić i glazbenik Emil Marciuš .
Božidar Violićrodio se4. lipnja1931. u Splitu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je romanistiku, a naAkademiji dramske umjetnosti režiju.
Nakon završenog studija, angažiran je kaoredatelj i dramaturg na Radio Zagrebu. Od 1959. do 1972.stalni je redatelj uDramskom kazalištu "Gavella", od 1958. do 1977. bio je profesor glume i kazališne režije na Akademiji dramske umjetnosti, a od 1979. do umirovljenja 1999. umjetnički ravnatelj, redatelj i dramaturg u Zagrebačkom kazalištu mladih.
Režirao je u mnogim hrvatskim kazalištima i festivalima postavivši osamdesetak dramskih i opernih predstava.
Istaknuo se režijama starih i suvremenih hrvatskih dramskih tekstova poput "Ljubice" AugustaŠenoe, "Tri farse"Nikole Nalješkovića, "Prikazanje života i muke svetih Ciprijana i Justine"Marina Gazarovića, "Kvas bez kruha" AntunaNemčića te"PredstavuHamleta u selu Mrduša Donja" i "Svečana večera u pogrebnom poduzeću" IveBrešana.
(FOTO: Zeljko Lukunic/PIXSELL)
Režirao je i "Mirise, zlato i tamjan" Slobodana Novakau vlastitoj adaptaciji, "Sokol ga nije volio"FabijanaŠovagovića, "Adagio" Lade Kaštelan, "Galilejevo uzašašće" Antuna Šoljana, "Smrt Stjepana Radića" Tomislava Bakarića te "Anđele Babilona" i "Sinovi umiru prvi" Mate Matišića.
Kako je istaknuto u Hrvatskoj enciklopediji, uz Kostu Spaića, Dinu Radojevića i Georgija Para pripadao je tzv.gavellijanskomu redateljskom kartelu. U redateljskom radu poštuje tekst kao svrhu režije, sklon je propitivanju autoriteta i ironiji kako bi potaknuo gledatelja da se odredi prema ideji drame prevedenoj scenskom koncepcijom predstave.
Značajne su i njegove režije Molièrovih "Tartuffea" i "Don Juan", Weissove"Patnje gospodina Mockinpotta", Büchnerove "Dantonove smrti" i "Leonce i Lena", Beckettove "U očekivanju Godota",Pirandellova "Henrika IV.", Shakespeareove"Vesele žene windsorske" i "Richarda III.",Calderónov"Život je san", Jonsonova"Volponea", Feydeauova"Gospona lovca", Hamptonove "Opasne veze", Shawova"Đavolova učenika", Lorcin "Dom Bernarde Albe".
Među režijama opera ističu se"Hoffmannove priče" J. Offenbacha,"Figarov pir" W. A. Mozarta, Puccinijeva "Toska" iBersin "Oganj".
Autor je scenarija za kratke i dugometražne filmove A. Babaje "Nesporazum" (1958.), "Lakat kao takav" (1959.), "Carevo novo ruho" (1961.), "Breza" (1967.) te "Mirisi, zlato i tamjan" (1971.).
Objavio je niz teatroloških ogleda te knjige "Lica i sjene" (1989., ponovljeno prošireno izdanje 2004)iIsprika: ogledi i pamćenja(2008). Gostovao je kao predavač na glumačkim školama u Švedskoj (1973–74). Dramatizirao je niz tekstova, a bavio se i prevođenjem.
Dobitnik je brojnihnagrada, među kojima se ističu oneza životno djeloHrvatskog glumišta 2008. iNagradaVladimir Nazorza životno djelo 1994. godine.
(FOTO: Facebook)
Prošlu nedjelju preminuo je i glazbenik Emil Marciuš , poznat kao Emil Veliki i to u 50. godini. Vijest su potvrdili bliski prijatelji glazbenika koji je najveći uspjeh postigao s bendom Waitapu svirajući po festivalima diljem Europe.
"Prije manje od godinu dana spili smo si pivo nakon promocije moje knjige u Čakovcu i razmijenili ploče bendova: Ova ljudina, mrcina, gromada od čovjeka Emil Veliki, a danas ga više nema među nama. Ova 2020. je stvarno ukleta i prokleta godina! Nježni dive, počivao u miru", oprostio se od glazbenika kazališni i filmski redatelj Mario Kovač.
Ovo je zaista crna godina po svemu... Počivali u miru!